Samo loša naslovnica

Weezer je ponovno počeo ‘štancati’ albume na veliko, jedan godišnje, a pri tome je zanemario glavni faktor o mogućem padu kvalitete u kvantiteti. Na svu sreću, to se nije dogodilo.

Weezeru je oduvijek bila tlaka nazivati albume, pa često na obojenu naslovnicu bubnu samo ime benda, pa smo tako već dobili ‘plavi’, ‘zeleni’ i ‘crveni’ album, a ovaj puta je napravljena slična fora jer je samo postavljena slika Hurleya iz nekad vrlo popularne serije “Izgubljeni”. Time smo dobili ime albuma “Hurley” i jednu od najgorih naslovnica u 2010.

Karijera Weezera je uvijek balansirala gore-dolje, često su bili u prekidima, a i proteklih godina se uvelike pisalo o konačnom raspadu, da bi ipak pronašli novu mladost i počeli s hiperprodukcijom koju je malo tko očekivao. Sa zadnja dva albuma su pokazali da mogu još štošta napraviti, da imaju hitoidne ideje, ali da im je album i dalje malo prevelika forma jer su se na albumima pronalazile malo manjkave pjesme koje su kvarile ukupan dojam. Tako je i na “Hurleyu” koji je ipak malo cjelovitiji.Još treba istaknuti dvije bitne razlike između ovog i prijašnjih albuma. Na samom kraju 2009. godine su raskinuli dugogodišnju suradnju s Geffen Records, dok su u proljeće javili da su pronašli novog diskografa u vidu nezavisnog Epitapha.

Druga bitna stvar je i promjena zvuka za koju je možda ponajviše kriv Rivers Cuomo jer se sam primio produkcije uz malu pomoć Shawna Everetta, pa je većina albuma dobila jednu siroviju energiju i nešto mračniji pristup, baš onako kako su dečki svirali na početku karijere. Ako netko najviše voli prva dva-tri albuma Weezera, sigurno će mu leći i ovaj.

Iako su se na “Hurleyu” vratili više rockerskijem zvuku, Weezer pri tome nije izgubio svoju karakterističnu melodioznost koja odlično balansira s distorziranim gitarama, a vokalno i tekstualno Cuomo drži jedan klasičan standard koji je popustio samo na albumu “Make Believe“.

Najavni singl “Memories” je tipična weezerovska singlica, slatka power pop pjesmica moćnih gitara koja zvuči kao rezime njihove karijere i raznih turneja, a slijede je jednako upečatljive melodične pop-rock skladbe poput gorko-slatke ljubavne “Ruling Me” i teškovaljajuće laganice “Trainwrecks“. Ovako moćan uvodni trio već dugo nisu uspjeli složiti na albumu.

Nakon nešto slabije akustične “Unspoken“, slijedi mogući hit “Where’s My Sex?“, dok je Ryan Adams gostovao u “Run Away” koja ponovno spada u prosječne skladbe. Do kraja još valja istaknuti pjesmu o napaljenim štrebericama “Smart Girls” i psihodeličnu folkersku “Time Flies“, a sretnicima koji upecaju Deluxe izdanje mogla bi biti najzanimljivija coldplayevska “Viva la Vida”. Inače, baš je šteta što su odabrali baš ovu preradu za bonus materijal, jer su proteklih godinu, dvije na mnogo zanimljivije načine prerađivali i druge pjesme, počevši od Lady Gage nadalje.

Weezer je za promociju novog albuma ‘upiknuo’ i dobru reklamu jer je za svoj spot “Memories” konačno uspio odraditi dugoočekivanu suradnju s kretenima iz Jackassa, pa će se njihova pjesma naći i na odjavi za “Jackass 3D”. Cijela ekipa se lijepo zabavljala na snimanju spota, što dokazuje da i nakon skoro dvadesetak godina karijere Weezer nije izgubio dašak dječje zaigranosti, što se uostalom osjeća i u njihovim pjesmama.

“Hurley” neće biti nikakva prekretnica u karijeri Weezera, jer tko ih je dosad volio, voljet će ih i dalje, jer njihov šarm i ljepljive melodije uz glasne gitare su nešto što čovjeku lakoćom uđe u uši, a potom se još lakše i pjevuše. To su dokazali mnogo puta dosad, a “Hurley” nimalo ne odstupa od toga.