Samo korak od savršenstva

“Cold Roses” novi je, šesti po redu album hiperproduktivnog američkog autora Ryana Adamsa, u pet godina samostalne karijere, od kada je raspustio svoj nekadašnji sastav Whiskeytown. No ovim radom, Adams nije i stavio ‘tocku na i’ ovogodišnjeg stvaralaštva, već je do kraja tekuće godine najavio još dva dugosvirajuća projekta.

Ryan Adams, danas je jedan od najcjenjenijih i bez sumnje najpopularnijih pripadnika alt-country scene, i zapravo jedan od rijetkih koji su se tim stilom izražavanja uspjeli nametnuti toliko, da ga danas djelomično možemo svrstati u kojekakve mainstream vode. Pokazuju to njegovi komercijalni uspjesi ovih nekoliko godina, koji su zaslužni da Adamsa spominjemo kao trenutno jednog od najtalentiranijeg američkog mladog glazbenika.

Kod mnogih muzičara, izdavanje većeg broja albuma, u kratkom vremenu, povlači često za sobom pad kvalitete, ponavljanje samoga sebe, ili druge razno razne odbojne karakteristike, ali to kod Adamsa nikako nije slučaj. Očito je prekvalitetan da napravi loš rad, koji bi se izdvajao iz grupe ostalih. I sigurno je da je pun inspiracije, i želje za radom.

Dokazuje to i ovaj novi CD, objavljen kao dvostruki album. Prilično hrabar Adamsov potez, no odmah treba reći da se isplatio. Ne samo njegovim ljubiteljima (kojih je svakim novim uratkom sve veći broj širom svijeta), nego i svima onima koji su željni iz prve ruke čuti izvrsnog autora, koji na žicama svoje gitare ostavlja srce i dušu.

“Cold Roses” je miran, osjećajan album na kojem Adams odaje počast alt-countryju, rocku ’70-ih godina, te ima dosta poveznica i utjecaja po nekadašnjim radovima Grateful Dead ili Neil Younga. Koncipiran je tako da je na svakom disku smješteno devet stvari. Usprkos osamnaest pjesama, koliko ih sadrži, album ne gubi na zanimljivosti, već štoviše svakom novom pjesmom, Adams nas je sve kadra iznova iznenaditi, stvarajući od ovog rada, jedno od njegovih najboljih ostvarenja u cjelokupnoj samostalnoj karijeri.

Prvi disk je zbilja odličan, pravi autoportret Ryana Adamsa, u kojem se on predstavlja u najboljem svjetlu. Između nekolicine upečatljivih stvari, izdvojio bih uvodnu “Magnolia Mountain“, “Beautiful Sorta“, “Sweet Illusions“, te ljubavne laganice “Now That You’re Gone” i “How Do You Keep Love Alive“. Drugi disk je kreativno slabiji od prvoga, i puno opušteniji, a sadrži i on neke favorite. “Easy Plateau“, “Let It Ride” te “Dance All Night” spadaju u red onih koje bi se mogle svidjeti mnogima.

Zapravo ta konstatacija vrijedi i za cijeli album. Mnogi će se iznenaditi njegovim vrijednostima, i početi karijeru ovog glazbenika pratiti puno pomnije nego dosad. “Cold Roses” je album kojem vrlo malo nedostaje da bude savršen.