Sad smo sigurni gdje ide Gatuzo

    2847

    Gatuzo

    Megalomania

    Datum izdanja: 25.11.2014.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bolje ti je bez mene
    2. Odlazim
    3. Povrijedili smo jedno drugo feat. Goran Bare
    4. Šutnja feat. Saša Antić
    5. Kraj nije kraj
    6. Ne, ne, ne
    7. Ne boli
    8. Sunce
    9. Ništa
    10. Bit’ će lom
    11. Ja plešem drugačije od tebe
    12. U mojoj glavi
    13. Centar svijeta
    14. Stojim ti na putu

    Par dana prije nego što bi prošli album “Gdje idemo” proslavio prvi rođendan, dobili smo novi album Gatuza nazvan “Megalomania“.

    Album je najavljivan kao skup pjesama kakve nitko ne bi očekivao od Gatuza. Iskreno, već kad smo dobili vijest da album ima dva vokalna gostovanja u vidu Bareta i Saše Antića, potpuno je bilo jasno da se nisu nimalo zezali s tom izjavom, iako je sve to još uvijek u gabaritima rock glazbe kakvu nam inače pruža ovaj dinamični duo.

    Osnovna promjena u zvuku sastoji se u tome što je album znatno teži od prethodnika, nema tu više pjesama koje legnu na prvu, već je sve mnogo kompleksnije i mračnije, kako glazbeno, tako i tekstualno, jer se iz Šiljinih tekstova jasno uočava bol i tuga.Jedna od najbitnijih stavki albuma je opet Šiljin vokal jer se u ovim pjesmama osjeća da ga čisto zaboli što će mu tko reći o njegovim pjevačkim sposobnostima (a dosad je bilo stvarno mnogo komentara), pa se maksimalno opustio te je svojom pomalo nezgrapnom bojom glasa uspio vrlo interpretativno otpjevati dobar dio albuma, što je za svaku pohvalu. Istina, ponegdje ‘zaškripi’, ali to i jest draž jednog od naših ponajboljih rock sastava trenutno. Dobro, simpatično, karakteristično, upečatljivo, posebno ako još uzmemo u obzir o čemu i pjeva.

    Svi znamo da je Šiljo prije albuma “Gdje idemo” bio gitarist Majki i to je bio odličan potez za karijeru Gatuza jer su im se najednom otvorila mnoga vrata što osobito dolazi do izražaja na ovom albumu, iako je sam Gatuzo dosta mirovao u to vrijeme nauštrb Majki. Potom je uslijedilo i potpisivanje za Croatia Records, s već prošlim albumom, mnogi hvalospjevi na njihov račun (na našoj godišnjoj ljestvici su bili odmah do izdanja godine EP-a Lovely Quinces, iako je album izašao svega par dana prije glasovanja)…

    Sav taj podstrek su iskoristili na najbolji mogući način i okrenuli novi list u svojoj karijeri, pa su svojem standardnom zvuku s lakoćom pridružili mnoge nove elemente kako bi dodatno oplemenili taj karakteristični zvuk. U neku ruku, ponovno bi ih mogli usporediti s The Black Keysima i njihovim posljednjim albumom “Turn Blue”, koji je jednako drugačiji od svojih prethodnika, međutim, današnji Gatuzo ima sve manje sličnosti s njima, a više se približavaju klasičnom, balkanskom, rock zvuku.

    Muziku podržava

    Bilo je puno priče o Šiljinom odlasku iz Majki, pa je tako gostovanje Bareta u simbolično nazvanoj skladbi “Povrijedili smo jedno drugo” sasvim logično ostvarenje. Ipak, taj Baretov duh i Majke, očito su kroz album potpuno zaokupili Šilju i Džekicu jer sam dojma da se ovdje bore s demonima koji vinkovačkog rockera muče desetljećima. Vjerojatno nije tako, ali je ugodan osjećaj kada vidiš da se bend tako lako može poistovjetiti s demonima koje mnoge muče.

    Da odmah budemo načisto, tu nema hita poput “Oni govore”, ali mnoge bi pjesme mogle prestići taj singl. Razlog tome leži već u spomenutim gostovanjima, budući da su Bare i TBF dobri mamci za daljnje širenje fanovske baze. Logično, Gatuzo bi jednog dana trebao ‘zamijeniti’ Majke, dok su fanovi TBF-a zasad vjerojatno slabo upoznati s bendovima kao što su Gatuzo.

    Ipak, generalno gledajući, “Megalomania” je album koji je dosta usporen u odnosu na prošla izdanja, te do izražaja više dolazi sentiment, za razliku od prethodnih rock brijačina. Time, kao da smo dobili cijeli niz pjesama koje svojevrsno žele reprizirati skladbu “Kad mozak eksplodira”, s obzirom da je bila jedan od oslonaca prošlog albuma, a rekao bih da ipak niti jedna nova stvar nema tu jačinu, jer je spomenuti singl stvarno bio odličan.

    Pa što smo onda dobili s novim albumom? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan…

    “Megalomania” je pokazala da je Gatuzo bend koji je sposoban i vrlo uvjerljiv, da zna što želi i kojim putem krenuti. Autorski su sazreli i sada kao od šale pišu vrlo dojmljive skladbe koje kao cjelina djeluju koherentno i zaokruženo, što često na domaćim albumima i nije slučaj.

    Ta zaokruženost pjesama ima jednu dobru stranu. Ako kao manu albuma uzmemo da je teško prepoznati pjesmu (ili bolje rečeno pjesme) koja bi mogla postati singl, tako slobodno možemo reći da bi bilo koja pjesma na albumu to s lakoćom mogla postati, jer iako album ima čak (za ovo vrijeme nestvarnih) 14 skladbi, nema tu niti jedne pjesme koju bi mogli nazvati ‘filler’. Čak i najavni singl “Poslije kiše” nije ubačen na album…

    Bluesersko-ritmična “Bolje ti je bez mene” otvara album i s njome su odmah pokazali koliko vrijede, a zatim je slijedi ljubavna balada “Odlazim”. Uvod također još obilježavaju spomenuta gostovanja “Povrijedili smo jedno drugo” s Goranom Baretom i “Šutnja” sa Sašom Antićom. Da smo slučajno u Britaniji, Gatuzo bi sigurno bio već jedan od popularnijih bendova, a s izvedbom skladbe “Kraj nije kraj” na nekom koncertu, tisuće bi fanova pjevalo s njima. Nažalost, morat će se još dosta potruditi da dosegnu takav status kod nas, ali ne autorski, već animiranjem publike na mnogobrojnim koncertima koji im predstoje.

    Album dalje razdrmava “Ne, ne, ne” koja ukazuje na to da bend ipak neće svirati samo balade i mid-tempo pjesme, “Sunce” podsjeća na pjesme s prošlog albuma, “Bit’ će lom” ima jedan zaigran riff oko kojeg je složena i cijela atmosfera pjesme, dok sve završava sa “Stojim ti na putu”, klasičnom pjesmom s albuma gdje imamo zanimljive ‘kitice’ i veliki pijevni, lako pamtljivi refren.

    “Megalomania” nije megalomanski projekt, već čista suština rocka baziranog na gitari, bubnju i vokalu. Istina, neke pjesme su odsvirane s više gitara ili imaju još poneki trik, ali ovo je i dalje suština bazičnog rocka koji je u inozemstvu kulminirao prije desetak godina mnogim bendovima.

    U Hrvatskoj sve malo kasni, pa tako i zaslužena popularnost Gatuza jer stvarno imaju materijala da budu u rangu s našim najvećim rock bendovima, a četvrti album “Megalomania” je to i potvrdio.

    Na prošlom albumu su se pitali ‘gdje idu’, a sada je sasvim jasan njihov smjer kretanja. Prvijenac je imao problema s produkcijom i u nekim dijelovima previše uličnih tekstova uz isforsirane solaže, fenomenalan drugi album je očito mnogima bio pregaražnog zvuka, treći je djelomično dobio zaslužen tretman, ponajprije zbog svježeg rastanka s Majkama, a “Megalomania” bi trebala biti ono pravo po čemu bi Gatuzo trebao biti prepoznatljiv.

    Krajnje je vrijeme da mnogi ljudi shvate da kritičari ne pričaju stalno floskule kad hvale pojedine bendove za koje oni nisu čuli, a popularne kude. Gatuzo priča ispričanu rock priču, ali na svjež i zanimljiv način u odnosu na neke popularnije bendove…

    I za kraj ponavljam, “Megalomania” je došla svega godinu dana nakon vrlo hvaljenog prošlog albuma “Gdje idemo“…

    Muziku podržava