S televizije na gitaru

Gdje su danas sve zvjezdice reality showova? Ili popularnost, ako su cure, dobivaju nimalo čednim fotografijama ili, ako su dečki, zapravo ih gotovo uopće nigdje nema. Za Zorana Mišića možda se moglo pretpostaviti da će uspjeti nešto napraviti, ali i on podosta stagnira. Slična ili gora situacija još je s gomilom glazbenika koji su nastupali u raznim HTZ-ima, Idolima, Supertalentima itd.

Juraj Jurlina također je jedan od njih i on bi morao shvatiti da činjenica što ljudi sad znaju njegovo ime može i smetati jednako koliko može i koristiti. Rock’n’roll nisu ti showovi, niti je to pjevanje pjesama koje ti izabere mašinerija iza tebe; Jurlina bi trebao čim prije riješiti se titule ‘onog s televizije’. Ipak, izgleda da je bend krenuo u tom smjeru jer prvi je album vrlo dobro ostvarenje.Off Duty naslanja se na Whitesnake, Bon Jovija, Def Leppard ili ranog Bryana Adamsa. Znači, melodični hard rock koji nema previše veze s originalnim hard rock izričajem iz sedamdesetih. Glas Jurline dominira materijalom zbog svoje jačine, a u sve to uklopljene su vrlo jake, ponekad čak i heavy, gitare.Album otvara “Dosta je“, odličan komad rock’n’rolla s pamtljivim refrenom. Sljedeća, “Ljubav je grijeh“, vrlo je žestoka, s riffom koji vodi sve do Metallice, u vrijeme “Black Albuma”. Možda i najbolja pjesma na albumu jest “Stare staze“, melodična, gotovo pa, polubalada s odličnim refrenom koji ulazi pod kožu.

Pjesma “Živimo san” naslanja se na Divlje jagode, najviše na fazu sa Žanilom Tatajom za mikrofonom, a gitara zaista vuče na Zeletovu. “31 dan” akustična je balada koja ima nekih sličnosti s Općom opasnosti. “Suze nebeske“, pak, pomalo vuče na solo karijeru Brucea Dickinsona, dok na “Kaosu” pomalo naivno Jurlina secira društvo i probleme koji nas muče. Na kraju albuma još je pjesma “Neki drugi svijet” koja zvuči kao da ju je napisao Pišta iz Hard Timea te “Stare staze” još jednom, ovog puta u akustičnoj varijanti.

Kad se pogleda što je dosad sve došlo iz tih reality showova, ovaj je album pravo malo čudo. Još da Jurlina ne pozira na apsolutno svakoj fotografiji u knjižici albuma s umišljeno-ukočenom facom, gdje bi bendu bio kraj.

S obzirom na to da već godinama nije došao dobar hard rock bend na scenu, možda još od prvijenca Cote G4, na Off Dutyu je da zainteresira barem dio ove vjerne publike čiji su glavni heroji već prešli šezdesetu.