Throwdown
Deathless
Datum izdanja: 25.01.2010.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Vratili su se straight-edge grooveri Throwdown. I vokalom i riffovima na prošlom albumu nazivalo ih se nasljednicima Pantere.
Tada ih je malo pogurao Max Cavalera kad mu je vokal Dave Peters
gostovao na pjesmi “Unleash” i budućnost je izgledala kudikamo
obećavajuća.
No, bend je napravio potez koji ih, u najboljem slučaju (doduše, jako neizglednom) ostavlja na apsolutno istoj razini, a ako ćemo biti grubi, nazvat ćemo ovo bolnom de-evolucijom.
Sjećam se kada su ih pitali jesu li zainteresirani sudjelovati u tribute-albumu za Panteru, a oni su počašćeno uz smijeh rekli ‘Pa mislili smo da je svaka naša pjesma tribute Panteri’. Pasalo mi je imati takav neki mlađi bend, ali “Deathless” je takav groove-metal album da puno više zvuči kao Godsmack, Another Animal ili zadnji album Vision of Disorder i Bloodsimple.
Ako je i ostalo nešto od Pantere onda se to opet odnosi samo na vokal koji sada na “Tombs” koristi i Anselmov recept s albuma “The Great Southern Trendkill” uz ono umorno recitiranje. Čak češće na pamet pada njegov Down, ali samo u nekom smislu da su Throwdown ovime htjeli nekako sazrjeti iz metala – nekamo. Ponavljam, rezultat je ispao Godsmack. Čak sam na kraju “The Blinding Light” bio milijardu posto uvjeren da gostuje Sully Erna. Ali – ne.
Osim početka “The Scythe” i “This Continuum“, album, pjesma za pjesmom, ispada totalno skladište riffova, uobičajene atmosfere i ponavljanja. Spora “Widowed” nije loša, ali nekako je preočito bila napravljena s ciljem epske pjesme za koju ipak treba više dubine.
Jedina koja je podsjetila na one dobre trenutke u kojima se prisjećaju brzine s Panterine “Fucking Hostile” je simpatično nazvana “Black Vatican“. I to je više-manje to od pjesama koje treba spomenuti, jer je ovih 12 pjesama većinom bez strasti, umorno i samo sebi svrha.
Ponavljam, šteta jer ovaj bend imao je nekoliko bodova na svojem računu. Možda i ta očekivanja izazivaju razočaranje, ali mislim da je ovaj bend svoje odsvirao. Više nije dovoljno albumu prilijepiti mast i u svaku pjesmu staviti dobar riff, jer ga to samo po sebi neće učiniti dobrim. Na žalost, mislim da bi to bilo to od Throwdowna. Ili možda opet promijene sve članove i pokušaju ponovo pronaći neki novi gušt.