S Kate Nash ne možete pogriješiti

    906

    Kate Nash

    Girl Talk

    Datum izdanja: 04.03.2013.

    Izdavač: Have 10p Records

    Žanr: Indie Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Part Heart
    2. Fri-end
    3. Death Proof
    4. Are You There Sweetheart
    5. Sister
    6. OMYGOD!
    7. Oh
    8. All Talk
    9. Conventional Girl
    10. 3AM
    11. Rap For Rejection
    12. Cherry Pickin
    13. Labyrinth
    14. You’re So Cool, I’m So Freaky
    15. Lullaby For An Insomniac

    Jedna od najzanimljivijih pop pjevačica posljednjih godina svakako je Kate Nash.

    Albumi “Made of Bricks” (2007.) i “My Best Friend Is You” (2010.) pokazali su da u Kate ima ono nešto po čemu bi mogla biti specifična pop zvijezda. Osim niti za pop melodiju, Kate je oduvijek bila britko djevojče koje je spremno napraviti i malu kontraverzu, pa uopće ne čudi njezina žestoka podrška Pussy Riots, odnosno posljednji singl “Free My Pussy” koji se nalazi kao bonus stvar na verziji albuma izdanog za Record Store Day.

    Kate je pop pjevačica koja zna ubaciti poneki eksplicitni stih, ali u osnovi ona je bezbrižno čeljade koje se zabavlja pišući glazbu jer da to ne radi, otišla bi k vragu (citiram njene riječi). Možemo reći da je na svu sreću svoju energiju prebacila na dobru stvar jer i trećim albumom pokazuje da ima što za reći.Već s nekoliko uvodnih pjesama poput “Fri-End?” i “Death Proof“, koje je ujedno predstavila i na prošlogodišnjem EP-u, pokazuje kako je ponekad sasvim lako napraviti upečatljivu pop pjesmu, a uvodna balada “Part Heart” kao da je njihova potpuna suprotnost jer je gotovo minimalistički orijentirana.

    Sister” je jedan od bisera albuma gdje su gitare u prvom planu, a vokalno zvuči kao potpuno bijesna Amy MacDonald, “Conventional Girl” oda je girl pop grupama iz ’60-ih na jedan malo moderniji način, dok “Rap for Rejection” zvuči kao neka ženska popična verzija The Streetsa o prekidu.

    Muziku podržava

    Ako bih neprestano morao slušati pop glazbu, tada bih volio da ona zvuči poput Kate Nash, jer se u njenoj glazbi osjeća neopterećenost i živahnost koja se zna zaboraviti u takvom stilu glazbe, a što najbolje dokazuje Robbie Williams i njegovo dugogodišnje forsiranje onog što nije.

    Za razliku od njega, Kate se ne pravi biti nešto drugo, već je i dalje zabavan curetak koji voli iskaliti sve svoje probleme kroz zarazne pjesme. To joj u većini vremena i uspijeva, posebno kada balansira između Ide Marie i Lily Allen, dok u trenucima gdje malo zapinje ne čini prevelike greške, pa sve i dalje zvuči vrlo prpošno i simpatično.

    Girl Talk” pravi je ženski album s povremeno vrlo upečatljivim gitarama, ali poruke su jasne, a Kate Nash i dalje sigurno korača teritorijem jednog od najinteresantnijih pop proizvoda zadnjih pet-šest godina.

    Muziku podržava