Rušenje granica tradicionalnog jazza

Jedan od najinovativnijih sastava na svjetskoj glazbenoj sceni, Esbjorn Svensson Trio već petnaest godina djeluje u istoj postavi – klavirist Esbjorn Svensson, kontrabasist Dan Berglund i bubnjar Magnus Ostrom.

Tijekom tog razdoblja E.S.T. je dobio posebno priznanje za promicanje švedske umjetnosti i kulture u svijetu, ali i brojne međunarodne nagrade i priznanja, između ostalih BBC-Jazz Award 2003., German Jazz Award 2002. i 2003. i Germany Jazz Critics Award za najbolji album 2002. Dobitnik je nagrada Swedish Grammies za najbolji album 1996., 1998. i 2003., te nagrade Swedish Export Music Prize, kao i Choc L’Annee 2002., Best International Jazz Act 2002. i Revelation of the Festival MIDEM 2003.

Poseban događaj u povijesti Trija zbio se 22. studenog 2006. na nastupu u koncertnoj dvorani u Hamburgu. Dvosatni koncert na kome su ostvareni svi preduvjeti za neopterećenu svirku: odličan zvuk, sjajan klavir (Steinway & Sons), dvorana iznimne akustike i publika koja je svojim reakcijama kreirala uzavrelu atmosferu, snimljen je i krajem prošle godine objavljen na dvostrukom kompakt disku.

Kroz izvedbe deset skladbi, što ih potpisuju zajedno, E.S.T. se predstavio uigranom trojkom koja uživa u zajedničkom muziciranju i spontanim komunikacijama.

Te kvalitete posebice dolaze do izražaja na nastupima poput ovoga. U razgovoru što smo ga vodili 2004., nakon nastupa što ga je Trio održao u zagrebačkom klubu Aquarius povodom osvajanja prestižne nagrade European Jazz Prize teške 14.500 eura, Svenson je o tome rekao: “To je ključno za našu glazbu, značajano pri kreiranju zvuka sastava. To je nešto više od zajedničke svirke trojice dobrih svirača. Svirate li tako dugo zajedno u prigodi ste kreirati osoban i prepoznatljiv zvuk sastava.

Naš je prilično neuobičajen u današnjem glazbenom svijetu u kojem mnogo izvrsnih glazbenika svira zajedno, ali rijetko se može čuti istinski sastav.”

Kroz zajedničko oblikovanje skladbi, na probama, ali i samim nastupima poput ovoga, Trio istražuje nove mogućnosti, proučava različite forme, kreira glazbu visoke estetske razine i osobnog pristupa, bogatu dinamikom i zanimljivim zamislima.

Ona donosi odmak od konvencija tradicionalnog jazza, rušenje njegovih granica, suvremen pristup atraktivan i mlađoj publici odgojenoj na današnjoj klupskoj glazbi, no publici koja je navikla na spajanje raznih stilova: jazza, klasične glazbe, rock & rolla, ali i dancea i popa.

Zbog toga se, uz nastupe na najpoznatijim svjetskim jazz priredbama, njihova glazba vrti na MTV-u, a Trio nastupa i na glazbenim priredbama koje nisu vezane uz jazz. Za sebe tvrde da više nisu jazz sastav iako je improvizacija jedan od najvažnijih elemenata njihove glazbe, a jazz se ponekad javlja u svojem standardnom obliku. Primjerice na ovom albumu sviraju i u formi bluesa, konvencionalnijim, mainstream pristupom.

“Ono što radimo danas udaljeno je od tradicionalnog jazza” rekao je Svensson. “To je mješavina različitih stilova iako naš pristup ne proizlazi iz ideje miješanja stilova. Za nas je to prirodan način sviranja. Nakon toliko izvrsnih jazz glazbenika teško je kreirati nešto novo. Nadahnuti smo mnogim glazbenicima, posebice skladateljima klasične glazbe. Ne razmišljamo o granicama u glazbi, različitim ritmovima, akordima ili ugođajima.”

Iako se njihov pristup mijenja s obzirom na okružje u kojem nastupaju, od klubova do koncertnih dvorana, pri čemu je važna karakteristika njihove glazbe dramatika, poput filmske ili kazališne glazbe, i na ovom albumu ona je obilježena kontrastima. Prožeta je sirovom rockerskom energijom i klasičarskom profinjenošću, elementima klupske i suvremene ozbiljne glazbe, avangarde i jazz groovea.

U ovim izvedbama do izražaja dolazi još jedan element karakterističan za Trio – istraživanje zvukovnih mogućnosti glazbala. Svensson svira preparirani klavir, Berglund spaja kontrabas na pedale elektronskim efektima postižući neuobičajeni zvuk, a Ostrom uz elektronske efekteza sviranje bubnjeva koristi razne vrste palica, te svira rukama. No, elektronika je prisutna tek u rijetkim trenucima, jer to je u osnovi akustična glazba.

Takav pristup, pod snažnim utjecaj europske narodne i klasične glazbene tradicije, blizak je ECM zvuku, no po svojim zamislima obuhvaća šire područje. “Za nas je prirodno da sviramo kako osjećamo” rekao je Svensson.

“Želimo impriovizirati i kreirati glazbu koja dobro zvuči. Počeli smo djelovati na akustičnoj osnovi, posebice na tradiciji Billa Evansa, a na to dodajemo nove ritmove i nove zvukove. Tako se kreira zvuk E.S.T.-a.”

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 17. veljače 2008.)
(Foto: Davor Hrvoj)