Rubin stvorio novog Johnnya

Pričati da u glazbi danas nema ničeg zanimljivog, da ‘starci’ rade najbolje albume čista je glupost! Imamo mnogo primjera koji upravo govore suprotno, a Jake Bugg jedan je od najboljih dokaza.

Istina, komercijalna glazba nikad nije bila lošija, većina pjesama koje osvajaju top ljestvice su sterilne, bezlične i nalikuju podosta jedna na drugu, ali koga briga za ljestvice kad cvjeta toliko dobra scena van tih ljestvica, kako kod nas doma, tako i vani. Sa svega par klika možeš doći do glazbe kakvu želiš slušati, a ako imaš imalo istraživalačkog duha, tad ćeš naići na velikane koji to nikad neće postati.Kako već desetak godina uopće ne slušam radio i ne gledam glazbene televizije, tako sam uspio otkriti mnoštvo odličnih autora mlađe generacije od kojih je Jake Bugg svakako jedno od najvećih i najznačajnijih imena. On se čak i uspio prebaciti u najvišu svjetsku ligu i to je potpuno zasluženo.

Prvijenac naslovljen prema samom autoru je jedan od najdomljivijih debi albuma posljednjih godina gdje je mlađahan momak pomiješao utjecaje od Casha i Dylana do Oasisa i The Libertinesa. Znači, tipičan britanski dečko zakačen za folk rock i britpop.Od tog albuma je prošlo tek nešto malo više od godine dana, a pred nama je novi album nazvan po studiju u kojem je sniman. Ovog puta za producenta je izabran legendarni Rick Rubin koji je prije dva desetljeća osvježio karijeru ponajvećeg Jakeovog uzora Johnnya Casha. Ukratko, rezultat je jednako dojmljiv.U odnosu na prvi album, “Shangri La” je nešto raznolikiji, ali i prljaviji album, a dojam tome najviše daju garažne folk rock prve tri skladbe i “Kingpin“, od kojih bi “Slumville Sunrise” proglasio jednom od najboljih skadbi koju je Jake u svojoj (ne tako dugoj) karijeri napravio.

Totalna promjena atmosfere dolazi s pjesmom “Me and You” koja toliko nalikuje na The Coral iz najboljih dana, dok je britpop komad “Messed Up Kids” zamaskiran uz zanimljiv gitarski ukras u stilu Ocean Colour Scenea iz sredine ’90-ih, a nakon tog su većinom nešto laganije pjesme od kojih bi poneka mogla doseći rang kakav je postigla pjesma “Broken” s prvijenca.

Vidi se jasan napredak u odnosu na prvijenac jer Jake nije htio doslovno reprizirati prvijenac. Tome je mnogo doprinio i Rubin koji je začinio skladbe na svoj način, posebno one brže, pa je to dalo cijeli novi moment u karijeri mlađahnog Britanca.

Ono što dodatno daje draž cijelom albumu jest što mnoge pjesme traju ispod tri minute, pa nailazimo na pravi val raznolikih melodija koje vuku slušatelja na daljnja preslušavanja albuma. Kao i na prvijencu, tako i ovdje laganije pjesme su stavljene pred kraj albuma i one malo uspore cijelu situaciju, ali ništa prestrašno.

Sad, kad pogledamo malo unatrag u 2013., slobodno možemo reći da su Jake Bugg (19), Laura Marling (23) i ajde nešto starija Neko Case (43) izdali albume koji spadaju među najjače albume folk rocka gdje gotovo redovito dominiraju ‘starci’. Gdje su oni ove godine u toj rubrici kad im ‘golobrada djeca’ preuzimaju titulu?