Romantičar svojim pjesmama slomio milijune srdaca

Romantični Talijan slomljenog srca koji plače i doziva ljubav da mu ga izliječi, prodaje nam tu priču već više od 20 godina. I totalno mu dobro ide! Jedini je problem što dosta često naiđemo na informacije koje govore da je oženio, obljubio, spavao, slomio srce ili napravio dijete naljepšim manekenkama svijeta.

Po tom ključu, ako se mene pita, čovjek je pobijedio sve Puff Daddye (ili P Diddye), 50 Cente i Enriquee Iglesiase. Jedino što mu uz odobravajući osmijeh na licu mogu uvijek podariti upozoravajući pokret kažiprstom ‘Erose, Erose, skužili smo te…’.

‘Sto godina’ nakon prvog albuma, dvije nakon zadnjeg, a čak 10 godina od njegovog zadnjeg ‘best of’-a. Ova kolekcija opet je nedefinirano izdanje (valjda je sada moderno na ‘best of’ staviti i nekoliko novih pjesama), ali definitivno opravdano jer nakon toliko godina pjevanja i milijardu snimljenih pjesama čovjek zaslužuje odmor i kolekciju hitova kada god to poželi.

“e2” je dupli CD, koji je napravljen kao jedna zanimljiva kombinacija. Prvi CD ima ‘hitčine’ koje zna i najokorjeliji metalac i najzagriženiji reper.

“Adesso Tu“, koje se još sjećam kada sam bio klinjo, pa “Se Bastasse Una Canzone“, koja je malo prearanžirana (nije jedina) pa joj fali malo one nabrijanosti zvuka iz 80′, a vječni duet s Tinom Turner “Cose Della Vita (Can’t Stop Thinking Of You)” ne treba posebno predstavljati.

“Un’Altra Te” donosi legendarnu melodiju i pokazuje da je čovjek meštar zanata, a još nekoliko dueta sa Cher (“Piu’ Che Puoi“) i novija s Anastaciom (“I Belong to You (Il Ritmo Della Passione)“), pokazuju da mu leže gostovanja i da se sa svakime dobro snađe.

Možda nije toliko učinkovito, ali fora je i gostovanje Rickya Martina na novoj “Non Siamo Soli / No estamos solos“, koja je pokazala i latino stranu talijanskog ljubavnika. Preostale tri nove stvari (na kraju CD-a) su tipične baladice i način da malo zainteresira fanove dok se ne vrati s albumom.

Drugi CD su popunile njegove uspješnice, ali u skroz novom svjetlu, koje je uvelike ovisilo o zvijezdi koja ih osvjetljava. Kada je to Wyclef Jean, onda stvar “L’Aurora” dobije malo plesnog reggae ritma, kada se uplete Carlos Santana na “Fuko Ne Fuko” (pardon “Fuoco Nel Fuoco“) jasno je da dobivamo kopiju “Smooth” Santane i Rob Thomasa.

Tu je još Steve Vai s malo svojih gitara na “Dove C’e’ Musica“, a većinu prostora zauzeo je Gian Piero Reverber s London Session Orchestra, koji je četiri pjesme pretvorio u dobru orkestralnu filmsku glazbu.

Eros Ramazzotti jedan je od najvećih kantautora našeg doba, čovjek koji je napisao toliko ljubavnih pjesama i poznatih melodija da mu svi još neko vrijeme moramo skidati kapu.

Ako izuzmemo činjenicu da će u današnje vrijeme teško izbaciti još pokoji mega hit, jasno je da je otkrio što mu najbolje ide i tako je složio nekoliko pjesama koje bi svemirci sigurno slušali na jednoj većoj kompilaciji ‘Best of Planet Earth’.