Róisín kakvu poznajemo, želimo i volimo

Bivša pjevačica Moloka prošle godine je izdala treći solo album “Hairless Toys” koji je kvalitetom odskakao od prva dva izdanja, koja su bila odlična te su je lansirali toliko visoko da je bila nazvana kraljicom art-popa.

Uvijek spremna na eksperimentiranje i istraživanje vlastitih granica, Róisín je uspijevala zadržati pažnju glazbenog svijeta, a i publike te se svako njeno izdanje iščekivalo s uzbuđenjem.I nakon samo godinu dana imamo njezin četvrti album “Take Her Up To Monto” koji je, odmah možemo reći, puno bolje izdanje od “Hairless Toys”. Naziv albuma je referenca na istoimenu irsku narodnu pjesmu koju je Róisín pjevao njezin otac, tako da je element povratka u djetinjstvo i suočavanja s prošlošću itekako prisutan. Producent albuma je Eddie Stevens, dugogodišnji suradnik koji je radio i na predzadnjem albumu.

Na ovom albumu se nalazi sve ono što volimo kod Róisín, a to su eksperimentalni pop i art-pop s notama dancea, jazz elemenata, downtempa i zavodljivoga vokala. Ipak, ovaj album nije preslika prva dva i povratak na stare staze. “Take Her Up To Monto” je zrelo i osmišljeno izdanje u kojem je spojeno ono najbolje od Róisín sa suvremenim pristupom pop glazbi, dakle reinterpretacijom iste da bi se dobio zvuk koji je negdje na pola puta između “Ruby Blue” i “Hairless Toys”.

Zvuk albuma je eksperimentalan od prve do zadnje numere. Kao da je uspjela pogurati stvar do krajnjih granica, ali opet je ostala umjerena i decentna. Róisín uvijek radi stvari s istančanim osjećajem za stil i to je primjetno i na ovom albumu.

Vokal je, kao i uvijek, najjača okosnica cijele priče jer je poseban i zavodljiv tako da ju je zaista užitak slušati. K tome, tekstovi su zreliji nego ikad. Ima tu i sarkazma i zdrave kritike, ispovijedanja i priznavanja, ali nikad nametanja vlastitog stava. Róisín uspijeva održati distancu i osjećaj za stil koji je samodostatan u sebi i nije nametljiv.

Najveći hit albuma je “Ten Miles High” koja zvuči kao Moloko u najboljim momentima, ali s notom suvremenog electro zvuka.

Podloga elektronika je očita na ovom izdanju, pogotovo u “Romantic Comedy” i “Thoughts Wasted“, numere koje najviše idu u tom smjeru.

“Mastermind” je najsuptilnija i nije čudno da je odabrana kao uvod u album jer struktura je posložena tako da se smjenjuju više eksperimentalne stvari s onima koje su više pop.

Album zatvara “Sitting and Counting” , balada na način Róisín Murphy koja je pravo osvježenje jer je neobična za njezin stil, ali bi svakako trebala raditi češće ovakve stvari jer joj i to u potpunosti leži.

“Take Her Up To Monto” je izdanje koje jednako dobro funkcionira kao uvod u glazbu Róisín Murphy, ali i kao pokazatelj smjera u kojem ubuduće želi ići. Čega se god dohvatila, ona uspijeva zadržati pažnju, a ovim albumom je samo potvrdila svoju kvalitetu i autentičan stil.