Rockerska retromanija i dalje u modi

Pojam ‘retro’ u posljednje se vrijeme toliko često koristi da je mnogima, vjerujem, već postao dosadan. Usprkos tome, morat ćemo ga koristiti i u ovom slučaju. Naime, materijal na novom albumu englesko/švedskog tria Firebird tipični je retromanski.

I to kroz kombinaciju rocka, hard rocka i bluesa šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s direktnim oslanjanjem na Led Zeppelin, Deep Purple, Cream, Ten Years After ili Taste.

Upravo je utjecaj bluesa ovdje nazočan u puno većim količinama nego je to bio slučaj na ranijim albumima ovog benda, što se osjeća već u drugoj pjesmi “Misty Morning“, s jakim usnim harmonikama, a još više u “Play The Fool“, s karakterističnim hard blues gitarama rađenim u ZZ Top stilu. Jače elemente bluesa, ponovno kroz gitarističko-usno harmonične aranžmane sadrži i balada “Bow Balls“.

Interesantna je i polubrza hard rock pjesma “Overnight“, u kojoj brzi gitaristički ritmovi neodoljivo podsjećaju na The Doobie Brothersove. Spomenimo da je nostalgičarska “Good Times” najkarakterističnija hard rock pjesma, a njoj uz bok je i “I Wish You Well“, pjesma sa srednjim ritmom, kojeg predvode jake gitare i ‘zeppelinski’ bubnjevi.

Eto, nakon ove analize doista ne znam koji bi izraz osim retro-nostalgičarski rock bio prikladniji ovom albumu, kojeg bi mogli osluhnuti stariji rockeri, ali i mlađi, kojima se dopada recimo, Spiritual Beggars. Bend kojemu sasvim dobro ide u retro okvirima, baš kao i Firebirdu.