Robyn: Suzama polirano pop savršenstvo

Pop dragulj, uvijek kreativna i posebna, nominirana pet puta za nagradu Grammy, švedska pjevačica Robyn, izdala je ove jeseni osmi studijski album. Kako je, budimo iskreni i realni, bilo i za očekivati, još jednom je oduševila. Mnogo manje izravnog pristupa nego na ranijim izdanjima pogotovo spram “Body Talk” izdanja, “Honey” na više suptilan način prikazuje duboke emocije. Formira melodije vješto ih ispreličući u raznolike kulminacije, ugođaje… Od tamnog techna, preko disca do pomalo tropskih pop i funky nota, izdanje se sluša u komadu. Tih devet pjesama postavljeno je točno kako treba i za najbolje iskustvo slušanja.

Album otvara najavni singl “Missing U”, hvaljeni pop-disco komad, na prvo slušanje ne toliko zanimljiv, s vremenom će svojom posebnošću uho pristojno zamoliti da još koji puta čuje. Robyn je s ovim singlom postavila velika očekivanja pred album. S “Missing U” Robyn svojim jednostavnim stihovima, ne previše detaljnim pristupom temi, ali dubokim emocijama daje prikladnu uvertiru u album. Iako uspoređivana s vječnim joj singlom “Dancing On My Own”, “Missing U” nije toliko monumentalna, jaka ili direktna. Međutim, upravo u toj suptilnosti, koja će vladati i cijelim izdanjem, Robyn nalazi novu moć. Njoj nisu potrebni veliki refreni, momentalno pamtljive melodije. Ona obitava u hipnotičnim atmosferama svoje glazbe, prožetim ozbiljnim sentimentima ili s druge strane vješto odmjerenim zabavnim brojevima ovog albuma.

Ovo osobito putovanje koje ovaj album predstavlja, nastavlja se s “Human Being (featuring Zhala)”. Njen nježan, prozračan, ali uvjerljiv glas lebdi iznad istovremeno zavodljivih i ranjivih riječi. “Baby don’t give up on me now, I’m a human being”, iskreno će Robyn u pjesmi. Mnogo sam govorio o iskrenosti umjetnika u tekstovima kroz prošle mi recenzije, ali i sada to valja spomenuti. Kroz cijelu karijeru, Robyn se može pohvaliti svojim vještim kombiniranjem gotovo opipljive iskrenosti s raznolikim pop zvukovima. Zašto to hvalim? Jednostavno zato jer se velik broj izvođača izgubi u hitmaking-u, trenutno hot zvuku, ali s njom to nije slučaj. Već sljedećom, simbolično nazvanom, “Because It’s In The Music”, Carlsson potvrđuje izneseno. U svestranoj kombinaciji gudačkih dionica, zvonkih synth melodija i njenih viših nota, lako se uživa.

Slijedi jedna od pamtljivijih pjesama na albumu, “Baby Forgive Me”. U pomalo live sounding aranžmanu, Robyn se poigrala osjećajima. Pjesma oscilira od opuštenih i sanjivih do bolnijih i molećivih sekcija pa natrag. Kao vezivno tkivo između napetijih “Because It’s In The Music” i “Send To Robyn Immediately”. Potonja u početku zvuči kao respire ili outro “Baby Forgive Me”, ali vodi nas u nove dimenzije albuma. Ustrajna gradnja zvukova, sporo i lagano zaglušivanje basevima i raščišćavanje za njen glas u novim versovima, samo su neki od trenutaka još jedne izvrsno odrađene pop stvari na albumu.

Prvih pet pjesama vodilo je do svojevrsnog vrhunca albuma na pjesmi “Honey”. Senzualni drugi singl s albuma krasi jednako zanimljivo kombiniranje svega i svačega, zvuka s jedne strane potpuno svježeg za Robyn, s druge strane tako savršeno njezinog. Već spomenuta suptilnost ovdje kulminira u pjesmi gotovo apsolutno nevinog zvuka, požuda i želja ekspertno maskiranih u ljepotom opijene linije. “No, you’re not gonna get what you need, but baby, I have what you want, come get your honey”, potencira Robyn na refrenima u ovoj zapravo emotivnoj izvedbi.

Robyn zanimljivo ostavlja zabavu za kraj albuma. “Between the Lines” svojim veselim, spacey i funky zvukovima dočarava još jednu klupsku, plesnu atmosferu na albumu. Ova je pjesma iznimka spomenutoj suptilnosti, možda glazbom prikrit, ali nedovoljno, sugestivan i sexy tekst zaokružio je ovu pjesmu. Pa vi čitajte između redaka… Sve dok ne dođe “Beach2k20”. Pet i pol minuta duga priča o izlascima i partyjima na plaži te hrani, zvuči više kao možda neki stariji party tune devedesetih, možda nešto poput Telepopmusic uz Frank Ocean-ish prizvuke u podlozi. “Let’s go party!” doziva Robyn, na ovoj na prvo-drugo slušanje možda suviše repetitivnoj pjesmi sporog razvoja. Kasnije se dojam polako mijenja, “Beach2k20” je pristojno dotjerana, ali taj party nikako da dođe. Uzbuđenje pred izlazak koji se zapravo neće dogoditi. Ili je možda svrha bila uglazbljivanje upravo toga. Samog poziva na party.

“Honey” zatvara veselija, jednako opuštena, “Ever Again”. Robyn će jasno i (dovoljno) glasno “Never gonna be brokenhearted ever again (that shit’s out the door)”, objedinjujući svoju lirsku jednostavnost s obećavajućim, velikim porukama. Pjesma se glazbeno razlikuje od albuma, štih je više r&b, a Robyn slobodnija. U interjvuu za Pitchfork govorila je o smanjenju optimističnosti u sebi kroz godine, ali definitivno nije pesimistična. Naglasila je da je ulaskom u četrdesete svjesnija sebe, svojim mogućnosti i ograničenja te da ju isto čini slobodnijom.

Takav je i album. Napravljen svjesno, a slobodno. Možda će nekima zvučati nedovršeno ili prekratko, ali upravo takvim početnim mislima otvara se prostor slušatelju da razumije formu i koncept koji Robyn ovaj puta predstavlja. Robyn je “Honey” kirurški precizno odredila u trajanju. Od svake pjesme, dobijete upravo ono što ste trebali, ne osjećajući nezadovoljstvo, prazninu ili pak s druge strane možda pretjerivanje. Iako doziran, album je kreativno bezgraničan. Dovoljno dug za uživanje, dovoljno kratak za navući se i ponovno slušati.

“Honey” je suzama polirano pop savršenstvo. Album koji će vas voditi kroz tamne prostorije melankolije i gubitka, ali dovesti konačne topline. Robyn je ono što zovem dobar pop, jer on kao žanr možda i (ne) skriva koliko dobar može biti. Samo trebate dobro odabrati.