Robert Plant u najboljem izdanju dosad

Ne mogu da se prvotno ne osvrnem na interesantno osmišljen i prekrasnim bojama oblikovan izgled omota i knjižice koji krase ovo vrlo zanimljivo izdanje. Kada se ne bi držali one: “Ne sudi knjigu po koricama” ovaj album bi se zasigurno prodao u rekordnoj tiraži. Moram se odmah ograditi i reći da je sadržaj ovog albuma daleko iznad prosjeka te da sam primjer knjige i korica uzeo samo kako bih dočarao kvalitetu izrađenoga.

Likovi koji se nalaze na omotu u knjižici i na disku, a u koje su djelom i ukomponirani sami članovi benda, izgledaju kao da su ispali iz neke srednjovjekovne priče upravo izašle iz radionice nadasve maštovitoga Tim Burtona. No nije tako. Glavni ‘krivac’ za ovako živopisan omot je Graham Baker Smith. Što se glazbe tiče na ovom posljednjem i najsvježijem izdanju uvijek aktivnog Roberta Planta situacija je prilično jasna i uopće nije dvojbena.

“Mighty Rearranger” definitivno je najbolji uradak koji je Robert Plant u svojoj samostalnoj karijeri napravio. Kad već spominjem samostalnu karijeru moram naglasiti da ona uopće nije kratka te da je Plant u solo vode zaplovio nakon raspada Zepplina 1982. te da je u razdoblju od tada pa do danas objavio devet studijskih albuma i jedan album hitova iz 2003. godine. Na “Mighty Rearranger” po drugi put od Dreamlanda iz 2002. godine sa Plantom sviraju muzičari okupljeni pod zajedničkim imenom Strange Sensation.

Album je mješavina svih mogućih utjecaja i faza kroz koje je Plant prolazio i koje je obrađivao. Tako se, primjerice, u socijalno političkoj “Another Tribe” ili pak u “Somebody Knockin” osjeća utjecaj sjeverno Afričke – Marokanske glazbe koja je bila vrlo izražena u periodu nastanka albuma “No Quarter”. Singl “Shine It All Around” djeluje tako moćno i sa stavom donoseći pri tom određeni dašak svježine koji se osjeti u izvrsnim gitarističkim solo dionicama, dok nas prekrasna tema “All The Kings Horses” vraća u vrijeme akustičarskih albuma Led Zepplina i tema kao što su “Going To California” te “Over The Hills And Far Away”.

Pjesma koja zaključuje album nosi naziv “Brother Ray” kojom Plant odaje počast pokojnom Ray Charlesu. Tema koju možete čuti nakon završetka posljednje pjesme i koja je svojevrsni dodatak na albumu pokazuje da Plant nije mogao ostati imun na utjecaj sveprisutne elektronske glazbe. No poznavajući njegov interes prema novom i ‘egzotičnom’ ovakav potez se i ne čini toliko čudnim.