Robbie Williams, 25 godina karijere u orkestracijskim aranžmanima

    2968

    Robbie Williams

    XXV (Deluxe Edition)

    Datum izdanja: 09.09.2022.

    Izdavač: Columbia/Menart

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Let Me Entertain You
    2. Come Undone
    3. Love My Life
    4. Millennium
    5. The Road to Mandalay
    6. Tripping
    7. Bodies
    8. Candy
    9. Supreme
    10. Strong
    11. Eternity
    12. No Regrets
    13. She’s the One
    14. Feel
    15. Rock DJ
    16. Kids (feat. Kylie Minogue)
    17. Angels
    18. Lost
    19. Nobody Someday

    1. Lazy Days
    2. Hot Fudge
    3. Sexed Up
    4. More Than This
    5. Disco Symphony
    6. Better Man
    7. Home Thoughts From Abroad
    8. The World and Her Mother
    9. Into The Silence
    10. Angels (Beethoven AI)

    Budimo realni, Robbie Williams se ili voli ili ne, a za to si je većinom sam kriv.

    Još od vremena kada je bio član Take Thata, Robbie, iako najmlađi, bio je nekako najviše problematičan, što je i začinio bijegom iz matičnog boy banda. Nedugo nakon toga, objavio je i svoj album prvijenac s kojim mu baš i nije najbolje krenulo. Trebalo je proći još neko vrijeme da shvati da na albumu ima pjesmu “Angels”, pa kad je ona konačno postala singl, Robbie se zapisao u povijest kao jedan od najpopularnijih izvođača tih zadnjih 25 godina. Da, od “Life thru a Lens” prošlo je 25 godina, te on više nije toliko mlad, a nismo ni mi, ali ove pjesme okupljene pod imenom “XXV” svakako ostaju.

    Muziku podržava

    Nakon te “Angels” Robbieju su se otvorila sva vrata te je postao jedan od najvećih svjetskih zvijezda, što je prouzročilo više medijske pompe i više skandala čime je samo povećao tezu iz početnog odlomka. Na njegovu sreću, suradnja s Guy Chambersom je cvala, te su se redali hit do hita, pa je zapravo bilo potpuno nevažno što se broj ‘mrzitelja’ povećao, jer broj ‘obožavatelja’ je rastao brže.

    U jednom trenutku Robbieja je skroz opičilo i zaključio je da mu ne treba Guy Chambers. Tu je njegova karijera krenula promjenjivim tokom, ako gledamo studijske albume (jer hitove je više manje redovito ispucavao). Ipak, kad mu se karijera poljuljala, vratio ga je u svoj stožer, pa i danas, iako znatno rjeđe, ispucavaju zajedničke pjesme koje oduševljavaju mnoge.

    Ono što “XXV” nudi jest upravo taj presjek karijere i te plejade bezvremenskih pjesama u novom ruhu. Ovo je klasični ‘best of’ obojan nekom ‘drugom bojom’ nego originali jer zašto da bi bilo stereotipizirano, kad može drugačije, posebno kad znamo njegovu fascinaciju sa swingom, iako ovdje nije otišao toliko daleko. “XXV” je ostao u gabaritima orkestralnog popa.

    Kad na jednom mjestu vidimo koliko je odličnih pjesama Robbie Williams sakupio u tom periodu, jasno je da ova kompilacija ne može biti loša jer smo sve te pjesme pjevušili slušajući ih na radiju, albumima, Maksimiru ili nekim drugim lokacijama. Robbie Williams je jednostavno neodoljivi ‘guilty pleasure’. Domaćoj publici je upravo maksimirski koncert pokazao svu veličinu njegovog talenta, jer osim samih pjesama, pokazao se i kao vrsni zabavljač koji zna držati svoje fanove u deliriju cijelo vrijeme.

    Sama ideja oko ove kompilacije mi se sviđa, da pjesme nisu identične originalima jer iza sebe ima već nekoliko ‘best of kompilacija’. S druge strane, neke pjesme ovako djeluju besmisleno jer su već i u originalima imale orkestracije. Ono što je najvažnije u cijeloj priči, nijedna pjesma nije osakaćena, da joj se oduzela bit ili duša. Vjerujem da je u konačnici tek poneka bolja od originala, ali druge ne odmiču previše od njih, pa sve teče podjednako dobro, te se podsvjesno pjevuše pjesmice.

    Da sve nije čista ‘reciklaža’, Robbie se potrudio napraviti i nekoliko novih pjesama. Jedna od njih se nalazi u regularnom dijelu albuma, te je ujedno “Lost” postala i njegov najnoviji #1 hit, dok se na drugom CD-u u deluxe verziji nalazi još nekoliko novih pjesama. Kad tome nadodamo i poneki raritet kao “Nobody Someday”, b-strana single “Feel”, ideja o novoj kompilaciji itekako ima smisla, posebno što je posljednjih godina smanjio koncertnu aktivnost, ali i onu studijsku, s obzirom da je prošlo već šest godina od ‘pravog’ albuma (u međuvremenu je imao jedan božićni).

    Danas na njegovo mjesto sve sigurnije sjeda Harry Styles, biografijom sličan pjevač, ali manje sklon ekscesima. Takvih čistih pop pjevača u današnje vrijeme je sve manje, pa je lijepo vidjeti da i nova generacija ima svojeg Robbieja. Ovaj naš ‘stari Robbie’ nije još za baciti, a dokaz tome je ovo izdanje koje nas podsjeća kako je obilježio posljednjih 25 godina. Hit do hita, mora se priznati…

    Muziku podržava