Ritchieva renesansa i dalje traje

    2383

    Blackmore's Night

    Paris Moon

    dvd

    Datum izdanja: 06.11.2007.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Introduction
    2. Past Times With Good Company
    3. Rainbow Blues
    4. Play Minstrel Play
    5. World Of Stone
    6. Under A Violet Moon
    7. Soldier Of Fortune
    8. Durch Den Wald Zum Bachaus
    9. Diamonds & Rust
    10. Minstrel Hall
    11. Home Again
    12. Streets Of London
    13. Renaissance Faire
    14. Keyboard Solo
    15. Ariel
    16. Loreley
    17. The Clock Ticks On
    18. Fires At Midnight
    19. St. Theresa
    20. The Village Lanterne
    1. Past Times With Good Company/Rainbow Blues
    2. Play Minstrel Play
    3. World Of Stone
    4. Under A Violet Moon
    5. Minstrel Hall
    6. Home Again
    7. Ariel
    8. The Clock Ticks On
    9. Fires At Midnight
    10. The Village Lanterne (Bonus studio version)
    11. All Because of You (Bonus Radio edit)

    Paris Moon” drugi je videouradak jednog od najvećih gitarista svih vremena, Ritchiea Blackmorea, koji sa svojoj družicom Candice Night i ekipom izvrsnih muzičara u Blackmore’s Night proživljava svoju drugu, ako ne već i treću mladost.

    Tako smo otprilike počeli recenziju “The Village Lanterne” albuma prije dvije godine pa ćemo ovim ovdje ostvarenjem samo potvrditi tu, sada već nepobitnu činjenicu.

    A veza između ovog DVD-a i spomenutog albuma puno je dublja od mojih subjektivnih procjena o trenutnom Ritchievom duševnom stanju. Naime, kako je i sama Candice rekla pariškoj publici, ovaj je koncert održan iz dva razloga; prvi je proslava desete obljetnice okupljanja benda, a drugi promocija ‘seoske lampe’,s koje i nije baš puno toga odsvirano (posebno mi je žao što je izostala “25 Years”) na ovom koncertu, održanom 20. rujna 2006. u ispunjenom pariškom Olympia Theatreu.

    Ali ono što jest izaziva dubok respekt i poštovanje. Bend putujućih svirača, kako ih se voli zvati, održao je fantastičan koncert u glavnom gradu Francuske, a kompletan je dojam popravila poprilično intimna atmosfera.

    Muziku podržava

    Doduše, ne da nije bilo adekvatne podrške publike, dapače, ali ona je bila glasna i strasna točno u podudarajućim omjerima s muzikom koju je slušala i akterima koje je gledala. Imponira spontani kontakt benda s publikom, poglavito onaj Candicein, koja stvarno prelijepo pjeva. To zaista treba čuti i vidjeti.

    Naravno, svirka u kojoj dominiraju tradicionalni instrumenti, kao što su flauta, orgulje, mandolina, mandola, hurdy gurdy, frule, zviždaljke izvrsna joj je kulisa, no što jeste – jeste. Cura ima sjajan glas i, što je najvažnije, zna ga iskoristiti. Folk rock s jakim renesansnim ‘touchom’ u cjelovitoj izvedbi ovog benda stvarno zvuči onako kako sam već rekao – fantastično.

    Iako je koncert svojim većim dijelom ‘satkan’ od mirnih, opuštajućih tonova, u nekoliko je pjesama Ritchie podsjetio da je (nekada) bio hard rocker (“Ariel“, “Loreley“, “Saint Theresa“), prikazavši u njima mali djelić svojeg gitarističkog umijeća. A da sve bude u skladu s muzikom, pobrinuli su se i kostimografi, koreografi i njima slični, koji su stage i performere ‘smjestili’ nekoliko stoljeća unazad.

    Istina, taj sklad pomalo narušava korištenje nekih ‘strujnih’ instrumenta, kao i ‘vizualnih’ računalnih efekata, ali ipak ne toliko jako da bi se zagubio osjećaj pripadnosti, makar i u mislima, srednjem vijeku.

    Kad smo već istaknuli neke naslove, spomenimo da ovdje ima dosta obrada (Jethro Tullov “Rainbow Blues“, pa Deep Purpleov “Soldier of Fortune“, zatim “Diamonds and Rust” od Joan Baez, te “Saint Teresa” Joan Osbourne).

    Ipak, uvjerljivo dominiraju BN naslovi, od kojih je, čini mi se, nekako najprihvaćeniji bio “Home Again“, jako lijepa, osjećajna pjesma s albuma “Fires at Midnight” iz 2001. godine. Jednako kao i “The Village Lanterne“, zadnja stvar, izvedena na bisu, s nekoliko puta spomenutog izdanja iz 2006.

    Naravno, generalno je koncert super odsviran, bez slabe karike, a ‘fora’ je tek u tome da su neke pjesme ostale pamtljivije nakon objavljivanja studijskih albuma, zato su ovdje izazvale malo veći izljev blagosti.

    Da ne bi ostalo sve na Ritchieu i Candice, jer se oko njih najviše vrtimo i najviše, odnosno isključivo njih spominjemo, recimo da bend sačinjavaju i Sir Robert of Normandis (bas, ritam-gitara), Bard David of Larchmont (klavijature, orgulje), Squire Malcolm of Lumley (bubnjevi i perkusije), dok su dvije lijepe dame s prekrasnim back pjevanjem Madeline i Nancy.

    To je ekipa koja je svirala na ovom koncertu, uz dodatak specijalnih gostiju Thomasa Ratha i Alberta Dannemanna iz Die Geyersa, i učinila ga nečim posebnim. Osim dvosatnog koncerta, na DVD-u se nalazi dokumentarac, na kojem se mogu vidjeti, recimo, kadrovi Pariza, ali ono što je najvažnije, tu su i razgovori s članovima, dakako najviše s Ritchiem i Candice, koji pričaju o svojoj muzici vrlo emocionalno, prisno, samouvjereno, i stvarno se vidi da s njom žive.

    Drugi dodatak DVD-u je foto galerija s pariškog koncerta, a poseban bonus cjelovitog izdanja je audio format sa devet koncertnih pjesama plus dvije studijske. Kada čovjek ovo gleda i sluša, više mu je nego jasno zašto Ritchie niti ne pomišlja na povratak u Deep Purple, bend koji sve više, nažalost, postaje olupina. Jednostavno, ovdje je pronašao sebe, svoj mir, i vanjski i unutarnji, sreću i skladnu ekipu s kojom bez dodatnih stresova može u djelo sprovesti sve što zamisli.

    Tako da bi ponovno ‘sjedinjenje’ s Deep Purpleom, uz veliko poštovanje prema tom imenu, bio njegov veliki, stotinama kilometarski korak unazad. I nešto što mu nitko normalan ne bi mogao opravdati. Jer ovo što radi sa Blackmore’s Night toliko je dobro da je teško naći pravu riječ kojom bi se potpuno precizno dočaralo.

    Mislim da finalna scena, u kojoj nas Ritchie i Candice ‘napuštaju’ i odlaze prašnjavim putem u pravcu dvorca smještenog usred šume, sama po sebi govori daleko više nego bi bilo itko od nas to mogao.

    Muziku podržava