Ribarov sin

Miran, tih i nenametljiv čovjek Tedi Spalato njeguje dalmatinsku kanconu kao zjenicu oka pri čemu se njegova beskompromisnost može mjeriti samo s onom kod najžešćih punkera, koji bi na razgovor za posao u nekoj banci došli s fluorescentno narančastom irokezom na glavi i majicom The Dead Kennedysa.

Upravo tako, mirno, tiho i nenametljivo na beskompromisan način, bez većih žanrovskih skretanja, Tedi je sakupio tridesetak godina ‘staža’ na glazbenoj sceni. Značajniji počeci su vezani za grupu More (kako bi se drugačije zvala grupa u kojoj bi on svirao, eventualno Srdela?), a krajem devedesetih bilježi i značajniji komercijalni uspon, ali bez da sebe ili svoj žanr prostituira primjerima koji se upotrebljavaju kao zvučna kulisa za dizanje/bacanje/razbijanje čaša u obližnjim birtijama.

On je ‘ka pravi kulturni svit gleda nemoćno iz kantuna’ kako su neki drugi manje talentirani ali prepotentniji izvođači masakrirali žanr dalmatinske pisme, ali si je ‘mislija svoje’.

Njegov najnoviji studijski projekt “Kadenca” donosi mirne, stoičke, tugaljive melodije koje evociraju stariju, ne nužno sretniju Dalmaciju, zemlju malih kaića i vrijednih ribara, naviknutih na činjenicu da kraj sebe imaju moćnijeg i beskrajno mušičavog susjeda koji ih hrani i kažnjava po trenutnom raspoloženju – more.

“Kadenca” se bazira na bazičnom instrumentariju, Spalatovom glasu, pristupu ‘manje je više’, a povremeno dođu u priču i gosti, kao što su Blanka Vlašić i Mario Ančić, koji imaju svoje recitatorske dionice u zaključnoj “Marjanu” (koliko je taj dio bio doista potreban, ostaje za diskusiju). Povremeno će vokale podcrtati klape, a u stvarčicama “Malešan brod” i “Uvik ništo fali” Spalato će demonstrirati i svoj smisao za humor.

Pjesme koje izazivaju najviše emocija su naslovna “Kadenca” i uvodna “Vridilo se rodit“, dok ostale drže solidan prosjek i korektno zaokružuju cjelinu i koncept albuma. Izvođački Spalato je na visokom nivou, pjevački uvjerljiv, tijekom cijelog albuma je osjetljiva odnosno čujna njegova ljubav prema dalmatinskom melosu. Ukratko, vrlo dobar album za Spalatovu publiku, s potencijalnim ugodnim iznenađenjima za one koji redovito ne prate Tedijev rad.