Rezultat loše koncepcije i lošeg odabira pjesama

Bljedunjavo roza figura, bijela pozadina na omotu. Tako mili i dragi zvuci s albuma, a tako puno frustriranja – bio bi najkraći opis albuma “The Spirit Indestructible”.

Naime, Nelly Furtado treba dokazati da je neuništiv duh jer se s ovim albumom baš nezgodno ‘popiknula’ i najbolje argumente za to pružit će preslušavanje deluxe izdanja “The Spirit Indestructible”. Od ‘standardnog’ tuceta pjesama, jedino “Parking Lot“, “Bucket List” i “Believers” imaju istinski stvaralački nerv, naslovna, “The Most Beautiful Thing” i “Waiting For The Night” mogu se još kako-tako šlepati za njima, dok ostatak pjesama nažalost tek popunjava prazninu.Fraza ‘The Bigger The Better’ najblaže rečeno ne doprinosi ispodprosječnoj “Big Hoops” (inače nespretno odabranoj za prvi singl koji u skladu sa svojom kvalitetom nije učinio neki ludo veliki posao), a pjesme s rap dionicama jednostavno vise poput Semiramidinih visećih vrtova. Umilni vokal Nelly Furtado povremeno će iritirati jer je baš zvuk toliko ispoliran da postaje jednoličan.

Priča oko odabira pjesama i bijele pozadine na omotu neumoljivo podsjeća na priču s The Beatlesima oko selekcije snimaka za “Bijeli album”. Naime, momci iz Liverpoola otišli su na ‘duhovno jačanje’ kod Maharishija, snimili sjajne singlove (“Hey Jude”, “Lady Madonna”, “Revolution”) i izvrsne pjesme (“Child of The Nature” koja će postati “Jealous Guy”, “Not Guilty”, “Something”), no ništa od toga nije objavljeno na “Bijelom albumu”, nego su na toj ploči mjesto našle brojne inferiornije snimke.

Umjetnicima se događa da povremeno ostanu bez inspiracije, da u strahu od neuspjeha počnu razmišljati u komercijalnim kategorijama, kao i da se u plasiranju svog projekta previše drže svoje ciljne skupine i previše slušaju svoje savjetnike koji vrlo elokventno formuliraju inače prilično bezglave misli. Dojam nakon preslušavanja sugerira da se pomalo sve od navedenog dogodilo Nelly Furtado.

Deluxe izdanje albuma “The Spirit Indestructible” pokazuje da snimke koje je čuvala na drugom, dodatnom disku zvuče toplije i emotivnije od prilično sterilnijeg prvog diska i samim time, da je odigrala drugačiju kombinaciju, te odabrala druge pjesme, sada bi bilo riječi o kvalitetnom pop-albumu, koji ne bi promijenio svijet, ali bi ga učinio zvonkijim, ljupkijim i pristupačnijim.