Revolucionarne pjesme o deevoluciji

Najavljen prvi singlom, inače obradom grupe Boa “Milion – nož u leđa”, grupa Golem je prije nekoliko tjedana isporučila prvi dugosvirajući diskografski projekt, nazvan “Trokut“.

Glavni dio posla učinio je trojac Ivan Jurić – Yuri iz grupe ST!llness, Marco Grabber te Krešo Tomec. Potonjeg znamo iz rada s grupom Cubismo, a projekt su potpomogli i još neki glazbenici, između ostalih, i članovi grupe Dječaci. Osim toga, Tomcu, Yuriju i Grabberu se kao član benda pridružio momak umjetničkog imena Chaka.Album “Trokut” kolekcija je raznih fragmenata uobličena u koherentnu cjelinu kojoj se ritam udara bešćutno i mehanički. Omiljena metoda ‘kuhanja pobune i podrivanja državnog sistema’ (koji to sistem postoji u Hrvatskoj?!) lijepljenje je raznih izjava hrvatskih političara na klaustrofobične i grozničave zvučne podloge. “Trokut” je gotovo politički proglas što se tekstualnog dijela tiče, a s muzičke strane zvuči poput mlađe braće grupa Asian Dub Foundation i Rage Against The Machine, odnosno, kao da su izgladnjeli punkeri upali na neku techno-jungle jam session zabavu i oduševili se time što su čuli. Da se začini bogata zvučna smjesa ubačeno je i malo nepravilnih ritmova, orijentalnog štiha, vjerojatno da se dočara cinizam i ironija. Ipak je ovo Balkan (ima malo i truba gučko-kočanskog porijekla). Osim obrade Boe “Milion – nož u leđa“, tu je obrada Ramba Amadeusa, kao i citiranje davnog hita grupe Idoli “Maljčiki” (“Pesme se ore, opet bude te iz sna, fabričke zore, njima ne vidi se kraj. Plamena jutra, vidim dim iz dimnjaka, a sva ta đubrad opet kradu ti sutra“). Kao odgovor na probleme koji nas muče, grupa Golem nudi jednostavno rješenje: “Šakom u glavu” (obrada Ramba A.).

Razni manje ili više uvjerljivi socijalni komentari hrvatskih hip-hopera na “Trokutu” dobili su svoju nadgradnju: grupa Golem manje se bavi posljedicama zadnjih kilavih 20 godina u Hrvatskoj, koliko krivcima i uzrocima: gotovo svi značajniji hrvatski političari na “Trokutu” su zastupljeni s pokojim originalnim citatom (Tito, Tuđman, Mesić, Josipović, Kosor, Kerum, Sanader, Milanović, I. Šuker…) i pripadajućim zvučnim šamarom (ismijavanje Milanovića kao najjasniji primjer), što uklopljeno s ljutim pjevanjem/izvikivanjem/repanjem i paranoičnim, nervoznim i agresivnim dionicama sugerira slušatelju da se zamisli gdje to i u koje doba živi.

A živi se u doba deevolucije: uslijed očajničke želje za sve većim profitom, imamo priliku vidjeti kako se urušavaju čitave struke: od medicinske (koju je pojeo farmaceutski lobby i koja umjetno izmišlja bolesti da bi se plasirali novi lijekovi), preko novinarske (kojoj je bitnije plasirati društveno nevažne vijesti koje će ljudi čitati – opet radi kratkoročnog profita) do učiteljske (društveno visoko odgovoran posao sveden je na uvjete rada kakve ima običan državni SSS birokrat). O državnoj birokraciji i vladavini prava ovaj put nećemo.

Gledano iz tog kuta “Trokut” se doima gotovo kao društveno koristan proizvod prosvjetiteljskih pobuda, koji želi započeti građansku akciju poboljšanja općeg stanja u zemlji. Album se neće svima svidjeti, a oni kojima se svidi, smatrat će ga izvrsnim ostvarenjem zbog kvalitetnih i inovativnih križanja žanrova te sugestivnih vokalnih interpretacija.

“Trokut” je potencijalna lektira za studente Filozofskog fakulteta te agresivce nježnog srca i socijalno osjetljivih svjetonazora.