Retro synth za vruće ljeto 2009.

Ljeto je idealno vrijeme za neke nove pop dance izvođače koji nas uveseljavaju svojim pjesmicama tijekom nesnosnih sparina. Gotovo svake godine dobivamo hrpu novog takvog materijala, a često se iskristaliziraju oni najkomercijalniji produkti, bilo da su iritantni (Scissor Sisters) ili vrlo zabavni (The Ting Tings). Ove godine, povratak u plesne ’80-e. najbolje nam je prenio škotski duo La Roux.

Iako se često može činiti da je La Roux samo androgina žena, bend se ipak sastoji od dva člana, mlađahne Elly Jackson i nešto iskusnijeg Bena Langmaida. Zajedno su od 2006., iako su tada imali drugo ime, a od prošle godine punom parom haraju kao La Roux i gotovo da ne znaju za neuspjeh.

Već s prošlogodišnjim prvim singlom “Quicksand” pomalo skreću pažnju na sebe, a prava eksplozija dogodila se početkom godine kada je objavljen novi “In For The Kill”. Odmah su počeli epohalni hvalospjevi o najvrućijem bendu na svijetu, a djelomično su to i opravdali na svojem prvijencu.

Retro synth zvuk ’80-ih. uz pravilnu dozu scenske ikonografije iz tog vremena, odlično leži u novom mileniju pa su s tom kombinacijom uspjeli mnogi, počevši od već spomenutih Scissor Sisters, preko MGMT-a pa do posljednjih primjera s Australcima Empire of the Sun. Svi oni prokušanim formulama isfuravaju sličnu stvar, nekima to uspijeva bolje, nekima slabije, a svi zajedno pripradaju sve većoj masi koja popularizira spomenuto desetljeće.

La Roux se u takvoj priči odlično snalazi, došli su u vrijeme kada se scena već dosta posložila, izbacili su nekoliko interesantnih hit singlica na tragu najplesnijih brojeva ’80-ih., potom napravili i cijeli album u tom điru i sada pobiru ‘šlag s torte’.

Zvuk im jasno podsjeća na Yazoo, Pet Shop Boys, Soft Cell, Erasure, rani Depeche Mode, Heaven 17 i slične, prebačen 25 godina unaprijed s mnogo boljim producentskim zahvatima.

Često sneni vokal Elly Jackson idealno se uklapa sa synth podlogama, ali melodije u svim pjesmama nisu toliko zarazne kao u dosadašnjim singlovima pa se čini da je album možda malo isforsiran iznenadno brzim uspjehom benda. Na svu sreću, ti ‘filleri’ nisu toliko loši pa se i dalje ponajviše ističu ‘killeri’ kao “In For The Kill” ili “Bulletproof” koja bi mogla postati jedan od najvećih hitova u ovoj godini.

Osim njih, valja napomenuti da svoj hitoidni radijski/plesnopodijski potencijal ističu još barem 5-6 pjesama od kojih bih istaknuo Lily Allenovsku “I’m Not Your Toy” kao zabavnu ljetnu pop pjesmicu i smireniju Airovsku “Armour Love” kao kontraprodukt živahnijim skladbama s albuma.

Album “La Roux” je jedno od najvrućih ovoljetnih izdanja, iako na ovom CD-u nećete naći ništa novog i inovativnog, već reciklažu toliko puta već recikliranog zvuka od prije dvije-tri dekade. Zbog čega je onda toliko dobar album? Dobar je jer se niti ne trude biti nešto novo i revolucionarno, već sigurno koračaju utabanim putevima i pri tome se odlično zabavljaju, a samim time i nas.

Komercijalna pop glazba ne mora u svim svojim dijelovima biti čisto smeće, a to je dokazao i ovaj album koji ima svojih mana, ali im se može progledati kroz prste.