Repriza vrhunskog

Devetnaest godina nakon nenadmašnog originala “The Trinity Session”, Cowboy Junkies vratili su se u Crkvu Svetog Trojstva te iznova – uz pomoć uglednih gostiju, redom iz žanra koji su sami uspostavili – snimili identične pjesme u gotovo istim okolnostima. Iznova snimiti vlastite pjesme formula je koja u pravilu jamči neuspjeh, no iznimke su uvijek bile snažnije od bilo kojeg pravila.

Netko je davno rekao kako je nemoguće snimiti sjajan album u samo jednom danu. Točno, no kako stavri stoje ako se album snima noću? Davne 1988., slabo poznati obiteljski bend Cowboy Junkies snimio je album koji je postavio smjernice novog žanra nazvanog alt-country.

Melankolični izričaj, križanje Joy Divisiona, Leonarda Cohena i The Velvet Underground s country-blues pjesmaricom – ali i rukopisom Michaela Timminsa na koji se izvrsno nalijepio vokal Margo Timmins – rezultiralo je globalnim priznanjem.

“The Trinity Session” snimljen je jedne večeri, s jednim mikrofonom u iznimno akustičnoj Crkvi Svetog Trojstva u Torontu (uz impresivni proračun od cijelih 250 američkih dolara).

Nadahnute obrade standarda, minimalistička struktura pjesama i njihova ogoljenost bez suvišnih ukrasa uz minimalne tehničke intervencije (sjetite se šarmantnog šuštanja u pozadini i neujednačenosti glasnoće) stvorili su najbolji album u karijeri, ali i žanra uopće.

Ryan Adams (“200 More Miles“), Vic Chesnutt (“Postcard Blues“), Natalie Merchant (“To Love is to Bury“) – i uvijek pritajeni Jeff Bird koji je sudjelovao u stvaranju valjda svih albuma – nebrojeno su puta do sada napomenuli kako je upravo ovaj album obilježio njihov život, stoga je posve očekivano kako su dobili prigodu sudjelovati u njegovom ‘oživljavanju’.

Rezultat je besprijekoran, gotovo da nadmašuje original: sugestivni vokali (ne samo Margo Timmins) i opipljivost atmosfere uz vrhunsku glazbenu pozadinu pobit će sve skeptike (potpisnik ovih redova prvi je među njima) koji su u jesen 2006. na vijest o snimanju albuma samo odmahivali glavom.

Kao dodatak izdanju nalazi se DVD-uradak “The Trinity Session Revisited – A Documentary“, film braće Lamoureux koji su snimili sam čin nastanka ovog albuma što je prilično teška zadaća, jer svatko od slušatelja imao je ili još uvijek ima vlastitu vizualizaciju kako je 1988. godine izgledao session; ta svi smo na neki način bili posjetitelji crkve. Međutim, Pierre i Francois svoju su zadaću izvršili besprijekorno prenijevši toplu atmosferu, jednostavnost (40 ljudi bilo je zaduženo za filmsku realizaciju) i neopisivu ljepotu glazbenog izričaja.

Ili kako sami Cowboy Junkies kažu: “Našli smo se, nešto malo provježbali, te zasvirali, a crkva je – još jednom – učinila ostalo.”