Rendez-vous sa zabranjenim zadovoljstvima

U današnje doba, kada je vijek novih bendova toliko ‘dugačak’ da je treći album prava rijetkost, u Liverpoolu bazirani Ladytron izlaze na tržište s albumom broj tri za njih – “Witching Hour“. Njime su tri stvari postale vrlo jasne. Prvo, definitivno su zacementirali status koji žele, a to je biti drugačiji, čudni na svoj pomalo kinky mračnjački način u nekom svojem Warhol/arty svijetu gdje je sve crno, a ujedno biti i cool. Drugo, ciljana publika – pa sve je jasno iz rečenice prije.

Treće je muzički stil koji njeguju, electroclash, gdje new wave i punk susreću elektronsku dance i pop muziku, pa tako koriste sintisajzere, klavijature, ritam-mašine, gitare i hrpu raznih efekata, čineći trenutke albuma da zvuče rock, pop ili disco. Ali ne normalan rock, pop ili disco, nego crninom dozirani rock, pop i disco koji flertuje s vama i vuče vas u nastrana područja koja zamišljate samo u mašti.

Veliku ulogu u tome imaju pjevačice Helen Marnie i Mira Aroyo, i upravo one su nekakva specifičnost Ladytrona koja ih izdvaja od ostalih. Daju hladan i bezemocionalan prizvuk načinom pjevanja, a video za trenutni (drugi) singl “Destroy Everything You Touch” dobro je pogođen s raspoloženjem pjesme – led, snijeg, vjetar, i u kontrastu tome (ili ne!) blijede face crnokosih, uredno pošišanih pjevačica grupe.

S druge strane, uvodna stvar “High Rise” je energična, s Doorsy osjećajem koji susreće Sonic Youth u nekom vampirskom dvorcu. A kad smo kod vampira, pjevačica Mira Aroyo je Bugarka (čak je jedna pjesma na albumu na tom jeziku – “Fighting In Built Up Areas“), a Bugarska graniči sa Rumunjskom, u Rumunjskoj je Transilvanija… Otuda valjda i taj spooky prizvuk vokalima i zvuku ovog albuma, a stihovi poput “Daylight Is The Enemy” na “Soft Power” ne skrivaju pravu stranu ovih ljudi. Ako vam kažem da Mira tvrdi da ju vesele pjesme nikad nisu uspjele natjerati da bude vesela, ali zato mnogo tužnih pjesama je, onda otprilike znate što bi mogli očekivati od albuma “Witching Hour”.

Zamislite večer, noćni izlazak. Ne znajući kako i s kim ste uopće dospjeli tamo, ušli ste (pod utjecajem svega što ste ulili i uvukli u sebe) u klub pun ljudi čudnog ponašanja i čudnih pogleda, koji zure u vas. Prolazeći uz njih i sve dubljim ulaženjem u klub lagano ste prestajali biti svjesni stvarnosti i tonuli ste u neki drugi nesvakidašnji svijet, koji se dan iza činio kao da ste ga sanjali, a ne iskušali.

Sjećate se samo mutnih detalja, kroz glavu vam se vrti pjevanje “If I give you sugar, will you give me something elusive and tempory” – stih s prvog singla “Sugar“. Želite li istražiti takvo iskustvo, probajte s ovim albumom. Naći ćete sigurno par pjesama za kompilaciju koju si puštate prije odlaska van navečer – jer sigurno će izlazak biti ‘zanimljiviji’. Ocjenjivački – ništa previše posebno i značajno, solidna trica.