Remek-djelo

Nakon lanjskog “Live At The Filmore East“, prvog izdanja iz arhive Neil Younga, koji je donio snimku s turneje s Crazy Horse iz 1970., dolazi nam “Live At Massey Hall 1971“. Tih godina Neil Young je bio hiperaktivan (aktivniji čak nego što je danas!). Nakon turneje s Crazy Horse 1970. je objavio “After The Gold Rush”.

Uslijedio je album Crosby, Stills, Nash & Younga “Deja Vu” i njihova turneja na kojoj je nastao live album “4 Way Street”. Nakon toga Young se uputio na samostalnu karijeru tijekom koje je nastupio i u Massey Hallu, povijesnom kulturnom mjestu Toronta.

Na toj turneji nastupao je sam, svirajući akustične gitare i povremeno glasovir. Uz sve ove aktivnosti, Young je još uspio napisati mnoštvo novih pjesama. S njima, kako sam kaže u Massey Hallu, nije znao što bi drugo nego ih svirati na nastupima. Njegov producent, David Briggs je bio oduševljen s tim nastupima i novim pjesmama, te je odlučeno da se od te turneje napravi live album. Snimka iz Massey Halla je bila vjerojatni izbor za njega.

Međutim, stalno u pokretu (znate li pjesmu Pearl Jama o Neilu “Off He Goes”?), Neil je došao u priliku odraditi nekoliko sessiona u Nashvilleu na kojima su mu se pridružili između ostalih i Crosby, Stills i Nash, te Linda Ronstadt i James Taylor. Također, u Londonu se dogodio session s London Symphony Orchestra. Te sessione Young je iskoristio za snimanje novih pjesama. Tako je nastao “Harvest”, njegovo općeprihvaćeno remek-djelo i najveći komercijalni uspjeh. Ipak Briggs je svejedno bio razočaran što Neila nije uspio nagovoriti na objavljivanje live albuma.

Svima koji će čuti ili vidjeti snimku iz Massey Halla bit će jasno i zašto. Pjesme koje će se kasnije naći na “Harvestu” – “Man Needs A Maid”, “Heart Of Gold” (spojene u medley), “Old Man“, “There’s A World” i “Needle And The Damage Done” – već zvuče potpuno dovršene i neprimjetno se slažu s već afirmiranim skladbama poput “Helpless” i “Ohio“.

Tu su i “Journey Through The Past” i “Love In Mind” koje su 1973. izašle na “Times Fades Away”, te “See The Sky About To Rain” objavljena 1974. na “On The Beach“, dok “Dance Dance Dance” i “Bad Fog Of Loneliness” nikad nisu objavljene na nekom službenom Youngovom albumu.

Mladi Neil u do kraja ogoljenom, samostalnom izdanju zvuči potpuno prirodno, pa čak mogu reći da mi njegov glas nikad nije zvučao bolje. Akustične pjesme zvuče nekako toplije nego na studijskim (također mahom akustičnim) snimkama sa svojih albuma.

Njegov glas nosi gotovu svu melodiju i ljepotu pjesama. Manjak instrumenata vam uopće neće nedostajati. “Man Needs A Main” na primjer, posjeduje svu svoju dramu i bez simfonijskog orkestra. Čak i “Cowgirl In The Sand” i “Down By The River” uspijevaju funkcionirati bez (električnih) solaža.

“Live At Massey Hall 1971” sadrži CD i DVD. Na DVD-u se nalazi film (u režiji Bernarda Shakeya – što je zapravo Youngov pseudonim kojim se koristi kad je u ulozi filmaša) s glazbom sa spomenutog nastupa kroz koju prolaze snimke nastupa, Toronta i Youngovog ranča. DVD je vrlo dobro dizajniran i pun izvrsnih dodataka poput stihova pjesama, fotografija, Neilove biografije i snimki radio i TV nastupa poput onog u TV showu Johnnyja Casha.

Ovako ogoljena, glazba Neila Younga možda i bolje nego prije pokazuje koliko je utjecala na izričaj glazbenika koji su odrastali na njoj – od alt (college) rocka osamdesetih, preko grungea, do indie rocka.

Arhiva Neil Younga se pokazuje kao esencijalno štivo za razumijevanje rock glazbe općenito.