Remek-djelo sadašnjosti kao produkt prošlosti

    3006

    Daft Punk

    Random Access Memories

    Datum izdanja: 21.05.2013.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Disco, Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Give Life Back to Music (featuring Nile Rodgers)
    2. The Game of Love
    3. Giorgio by Moroder (featuring Giorgio Moroder)
    4. Within (featuring Chilly Gonzales)
    5. Instant Crush (featuring Julian Casablancas)
    6. Lose Yourself to Dance (featuring Pharrell Williams and Nile Rodgers)
    7. Touch (featuring Paul Williams)
    8. Get Lucky (featuring Pharrell Williams and Nile Rodgers)
    9. Beyond
    10. Motherboard
    11. Fragments of Time (featuring Todd Edwards)
    12. Doin’ It Right (featuring Panda Bear)
    13. Contact (featuring DJ Falcon)

    Daft Punk je svojim novim albumom “Random Access Memories” ponovno postavio nove standarde za elektroničku i dance muziku, barem u mainstream svijetu.

    Pariški dvojac Thomas Bangalter i Guy-Manuel de Homem-Christo na svojem prvijencu “Homework” iz 1997. godine spojili su techno, dance i hip-hop, te unijeli živost i prijeko potrebnu inovativnost u tada već jeftinim drogama i još jeftinijim sampelovima i beatovima prožet žanr.

    “Around the World” bio je apsolutni hit koji se puštao od najkomercijalnijih radio i televizijskih postaja do art klubova po Parizu i New Yorku. Drugi album”Discovery” zabilježio je još veći komercijalni uspjeh poharavši top ljestvice najprodavanijih albuma, a hvalospjevi kritike su se nastavili. Uspjeh i dio šarma Daft Punka može se pripisati i njihovoj nepretencioznosti, pozitivnošću i fantastičnim nastupima uživo. Sve do ove godine nisu snimili album koji bi mogao stati u istu rečenicu s prije navedenim antologijskim djelima moderne pop muzike, a onda su snimili, možda i najbolji album svoje karijere “Random Access Memories“. Kao što su se prije oslanjali na eurodance, techno, hip-hop ritmove i zabavljali se samplovima i ostavštinom majstora tog žanra, protkavši ih svojom dječjom radošću življenja, te ih ponegdje podebljavši riffovima gitara, tako su na ovom albumu učinili sa soft rockom, discom prog-rockom, i nečim svojstvenim samo njima. Ovdje se radi o skupom, ambicioznom blockbuster glazbenom izdanju sa mnogobrojnim gostima, snimanom u različitim gradovima u različitim vremenskim intervalima. Najbolji opis u kakvim se uvjetima radilo rečenica je američkog house/garage producenta Todda Edwardsa, (koji igra bitnu ulogu na ovome album): “Mikrofon na koji pjevam košta više od mog automobila“. Prvi koji pada na pamet, kada pričamo o ovakvoj ambicioznosti i luksuzu instrumenta i opreme kojima se služi pri snimanju muzike je Kanye West, koji je i na svom novom albumu surađivao s Daft Punkom. Također, radi se o albumu na kojem se kristalno dobro čuje svaki ton, ako je vjerovati glazbenim tehničarima, jednom od najbolje snimanih i miksanih albuma u zadnjih desetak godina. Prošlost, sačuvana u mozgu, kao podaci na hard driveu i ljudski odnos prema istome bila je glavna ideja koju su ovi Francuzi željeli zabilježiti, tj. prikazati onako kako najbolje znaju, svojom glazbom

    Album otvara “Give Life Back to Music” s funky gitarama Nila Rodgersa, te prepoznatljivim vokalom Daft Punka, naravno kroz ‘vocoder’ sustav, već trademark Francuza, gdje se ljudski glas reproducira da zvuči poput robota. Ona služi kao elegantni uvod i nagovještaj onoga što nas čeka kasnije. Posveta glazbenim načinima ’70-ih i ’80-ih provučenim kroz glazbene tehnikalije današnjice, kako bi se istakao senzibilitet druge dekade 21. stoljeća. Prošlost kroz budućnost, kao već ranije spomenuta tema albuma.

    Muziku podržava

    Touch” s vokalom i tekstom soft rock legende Paula Williamsa, središnji je dio albuma, a u intervjuima možemo pročitati kako ju Bangalter i Homen-Christo, karakteriziraju i kao najkompleksnije glazbeno djelo koje su stvorili u karijeri, koristeći i preko 250 glazbenih elemenata. Jedan od ključnih trenutaka je i “Giorgio by Moroder” gdje njemačko-talijanski disco pionir Giorgio Moroder uz disco, prog-rock i techno ritmove prepričava svoj glazbeni put, kao metaforu svog života.

    Instant Crush” s vokalom Juliana Casablancasa iz The Strokesa koji se i sam u zadnje vrijeme otisnuo u elektroničke vode, mogao bi biti sljedeći veliki hit. Funkciju hita i ‘reklame’ ovog albuma odradio je “Get Lucky” s vokalom Pharella. Ta pjesma poharala je top-ljestvice, a Pharell i Daft Punk uspješno su odsvirali nešto što bi se moglo nazvati neo-disco. “Get Lucky” ovdje zvuči poput najuspjelijih djela Pharellovog bijelog brata, Justina Timberlakea. Sličan princip je ponovio i na “Lose Yourself to Dance”.

    Doin’ it Right” suradnja je s jednim od glazbeno najzanimljivijih autora današnjice američkom grupom Panda Bear. Album završava s “Contact“, jedinom kompozicijom ovdje stvorenom isključivo sempliranjem, što je u kontrastu s ostatkom ploče odsviranom na gitarama, bubnjevima, sintisajzerima i klaviru.

    “Random Access Memories” je album kakav se ne može snimiti bez puno novaca, nije to ona ‘učini sam’ vrsta muzike koja najčešće biva i najslađom. Nije niti visoko energična, divlja i nepredvidljiva kakvu rade njihovi sunarodnjaci iz Justicea. Ovdje se radi o nekoliko godina planiranom, snimanom i slaganom albumu koji je, unatoč tome što su takvi skupi, preambiciozni projekti u prošlosti znali završiti propašću, ispao moderno remek-djelo. Možda najveći kompliment jest što je tako kompleksan rad ispao tako pitak, lagano slušljiv, a opet svakim novim slušanjem nanovo se otkriva neka nova sitnica.

    Činjenica da je “Random Access Memories” zauzeo prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici najprodavanijih albuma, opovrgava tezu onih koji govore da je mainstream muzika današnjice u potpunosti svedena na kič i najniže strasti.

    Muziku podržava