Remek-djelo metal umjetnosti

Sve do prošle godine o ovom švicarskom bendu nisam imao nikakav (pre)poseban sud, mada sam slušao i ‘EP’ “Vên” i prvi im album “Spirit”, koje imam određeno vrijeme u kolekciji. Bili su mi jedan od dobrih folk bendova koji me nisu nešto impresionirali onime što su ponudili u uvodu svoje karijere.

Nakon što sam saznao da nastupaju na Metal Campu, ponovno sam ih malo bolje proučio, ali opet bez značajnijih odmaka u osobnom procjenjivačkom sudu. No sve što sam osjećao nakon studijskih izdanja bilo je nula, ništa, ‘zero’, vakuum, prema onome što sam čuo i vidio na tolminskom stageu.

Apsolutno jedan od tri najbolja koncerta od preko osamdeset koliko ih je lani bilo ponuđeno. Fantastično uigrana ekipa napravila je show, baš show, daleko više nego koncert, kakav se samo može poželjeti. Ludo glasan do boli, nabrijan, nabijen, agresivan, motorički, sinhronizirani, melodičan nastup kakav je malo tko očekivao od tako relativno nepoznatog benda. Tada.

Pola godine kasnije stvari su se bitno izmijenile. Eluveitie je u međuvremenu ‘prešao’ u Nuclear Blast, održao još nekoliko značajnijih nastupa i njihov se album, popraćen adekvatnom promocijom, očekivao s velikom znatiželjom. Naravno, u prvom redu među folk populacijom, a i mene je, moram priznati, dosta zanimalo kako će ‘izgledati’. Kada je konačno izašao, malo je reći da je opravdao moja očekivanja.

Premda imam, kao uostalom i svi, nekoliko osobnih favorita među bendovima, mislim da ne spadam u kategoriju analizatora koji svaki album omiljenog benda ‘nagrađuje’ s visokim ocjenama, bez obzira imali ili nema realnih temelja za to.

Jednostavno, oduvijek smatram da album ili je ili nije dobar i ne zanima čiji je logo na vrhu cover arta. To je osnovno mjerilo za kojim se pokušavam povoditi kada radim na pojedinačnim slučajevima, a uspijevam li u tome ne znam, to neki drugi (objektivije) procijene. Ali, nadam se da da.

A ovaj ovdje ne da je dobar, nego je prejebeno dobar. Fenomenalan, briljantan, genijalan. Iako je Eluveitie, idemo tako reći, primarno celtic/folk metal bend, usudio bih se reći da je “Slania” apsolutno jedan od najboljih metal albuma općenito, kojeg sam čuo, pa u jedno četiri-pet godina unazad. Eluveitie su mi trenutno aposlutno jedan od najdražih bendova zahvaljujući ovom albumu.

Sve je na njemu spektakularno odrađeno. Od savršenih melodija, preko rijetko čujne suradnje gitara (riffovi su ‘ludi’) i bubnjeva, kojima sound varira od tradicionalnog folk preko heavya pa do melodeathovog, ili vrlo agresivnih, većinom growl, ali i harsh/scream, naglašeno epskih vokala, koji znaju u svojoj silini ponegdje čak i ustuknuti i ‘utopiti’ se u instrumentalijama.

Jako je teško reći tko je ovdje glavni nositelj cjelokupnog ritma, jer do punog izražaja, kao na rijetko kojem folk metal albumu, dolaze i ‘narodni’ instrumenti. Gajde, violine, gusle, virgl, zviždaljke ili frule imaju sound za prste polizati, a čak bih i za bas, koji je, kao, nezainteresiran, rekao da je vrlo decentan i u potpunosti koncentriran na kontinuirano praćenje svega što se ‘oko njega’ događa.

Stvarno, ovaj album jednostavno zrači energijom, nosi tijelo i misli za sobom i ne mogu a da se ne sjetim legendarne Stublićeve “Zamisli život u ritmu muzike za ples”, jer to možda i najbolje, od svega što već je i što će još ovdje biti rečeno, dočarava idejni smisao albuma i način na kojeg ga se teba doživljavati. Ustavri i ne treba, on vas sam povuče k sebi.

Usput, ta moja misao nije jedina koja povezuje naš rock i Eluveitie. Jer, jedna od sjajnih karika ovog benda (i albuma) je Meri Tadić, naša djevojka, koja je među mnoga različita metal imena koje voli slušati, navela i ona dviju naših rock legendi – Let3 i Laufera. Kako, naime piše u njezinoj kratkoj biografiji na web stranici benda, pa smo tako i mi ponosni jer imamo svog ‘igrača’ u ovom timu.

Nakon Meri, inače vrlo vesele i druželjubive djevojke, vratimo se opet “Slanii”. Baš mi je, nekako paralelno s njom, ‘uletjelo’ i remasterizirano izdanje njihovog uvodnog EP-a “Vên”, kojeg sam ozbiljnije preslušao, i siguran sam da je sada utjecaj heavy metala u muzici Eluveitiea puno obilniji. Uz veći broj catchy melodija, impresioniraju snažni, gromoviti gitaristički riffovi, kakvi se rijetko mogu čuti na ovakvim i sličnim albumima.

To je, uz elemente melodic death metala, dodatno obogatilo cijeli sound Eluveitiea, koji je činjenica jako na tragu autentičnog celtic/folka. Ovim se elementima strašno puno dobilo na kombinatorici, većim manevarskim egzibicijama, i u konačnici, izbačena je i najmanja moguća vjerojatnost za pojavljivanje osjećaja (ili ugođaja) monotonije, koji je ovdje nešto potpuno strano, nepostojeće.

Jer, iako je album žešći, rekli bi metalniji, gledajući i s heavy, kao i melodeath strane, to niti najmanje nije utjecalo na količinu folka u njemu, a velike zasluge za to imaju i lyricsi. Sve to utječe na kontinuirane, neprekidne izmjene ritmova, što je jedna od karakteristika koja također ‘nosi’ album – koji i nije samo album.

On je muzička atomska bomba ovo koja svojom silinom, direktnošću, neograničenom energijom razara sve iza, ispred i iznad sebe. Jedino što je daleko veća mogućnost ‘preživljavanja’ nakon njezinog ‘udara’, za razliku od one prave, koji nedaj bože da osjetimo. Ali ovaj ovdje svakako da, jer bi život s njim i nakon njega mogao biti ljepši i ugodniji.

Bilo s muzičke strane, jer je presavršeno odsviran, bilo s pjevačke, bilo producentske. Sve je skoro pa za pet. Ako bismo malo cjepidlačili, onda bi možda mogli reći da je trebalo dodati pokoju gitarističku solažu više, tipa one na epskoj power baladi “Elembivos“, koju ukrašava muški zbor i gudački solo.

Ili pak female pjevanje, kao što je ono u genijalnoj celtic/folk power baladi “Slania’s Song“, sa ženskim solo i zborskim pjevanjem, kojemu je growlanje ispomoć, zatim gajdaškim ili gudačkim (novim) solom ‘ukrašavanjem’, a vrhunski gitaristički riffovi nešto su normalno, kao jedan od jačih ‘trademarkova’ albuma.

Apsolutni, neprikosnoveni ‘highlight’, vladar albuma je, u svim vokalno/isntrumentalnim razinama, superžestoka, superenergična, supersnažna, urnebesna, pjevno/plesna, melodično/himnična “Inis Mona“. U koje se posebno dobro uklopio ‘frulistički’ solo- i, opet, gitaristički riffovi, koji su na trenutke preuzeli i solo-ulogu. Predobra pjesma.

“Gray Sublime Archon” pjesma je koja možda i najviše povezuje folk i melodic death metal, čiji dijelovi variraju od originalniji Dark Tranquillitijevih (gitare), Gardenianovih (vokalne izmjene), pa sve do onih modernijih Soilworkovih (mirnije, ‘koopertivnije’ gitare i pjevanje).

Jednostavno, ovo je toliko dobar album, sa toliko dobrih pjesama (sve) da su se i tri pomno smišljena instrumentala savršeno uklopila. Kako drukčije razmišljati kada album otvara intro (“Samon“), s jakim vjetrom, pucketanjem vatre, female naratorstvom, mirnim frulama i gajdama, ali i žestokim riffom.

Ili tugaljivi gudački “Anagantios“, koji kao da kaže ‘ej ljudi, smirite se malo’, odmorite prije nastavka, kojeg nešto kasnije prekida “Giaminos“, još jedna instrumentalna ‘sporost’, protkana ‘gromovima’, akustikama i frulama.

Na koju se nadovezuje “Tarvos“, jedna od najbržih heavy/death/folk pjesmama, s riff/bubanj suradnjom kakva je gore spomenuta, solo-dijelovima frula, ali i povremenim ritmičkim usporavanjem, ne i gubitkom nazočnosti kontinuirane snage.

Siguran sam da će biti puno ljudi koji će ovaj album doživjeti (i već jesu) na drukčiji način nego sam to ja, ali ponavljam, “Slania” je nešto (muzički) najbolje što mi se dogodilo u već navedenom razdoblju, a ove godine sigurno. Svi koji dvoje i ne može im ovaj album, odnosno njegova vrijednost, prevagnuti na stranu na kojoj se pozitivni dojmovi, svakako bi ih trebali pogledati uživo. Mislim da će onda biti otklonjene i najmanje sumnje.

To kažem upravo povodeći se svojim iskustvom, koje više ne mislim stavljati na kušnju. Ali da ću iskoristiti svaku priliku da vidim Eluveitie, to uopće nema dileme. Ovo je fantastičan bend s isto takvim, fantastičnim novim albumom. Znam da sam upotrijebio hrpetinu ‘superlativnih’ izraza, ali oprostite, nisam se mogao suzdržati.

Jer ovo je stvarno sjajan album. Iako, njime me ni u kom slučaju nisu trajnije ‘kupili’. Ako će htjeti isto takve dojmove i nakon nekog sljedećeg, morat će uložiti barem 20 % kreativnosti i truda više nego ovdje. No o tome ćemo razmišljati kada dođe red, a sada uživajmo u “Slanii” koliko god možemo.