Reinkarnacija slavnog Coltraneova djela

Slavni tenor i sopran saksofonist Branford Marsalis za vlastitu je izdavačku tvrtku objavio dvostruki album, DVD i CD, koji donosi snimku s koncerta što ga je prije dvije godine održao u amsterdamskom Bimhuis Jazz Clubu. Ostvario ga je sa svojim stalnim kvartetom u kojem sviraju klavirist Joey Calderazzo, kontrabasist Eric Revis i bubnjar Jeff ”Tain” Watts.

U pedesetominutnom nastupu izvode četverostavačnu jazz suitu “A Love Supreme“, remek djelo Johna Coltranea što ju je autor snimio prije četrdeset godina i objavio na istoimenoj ploči za svojeg tadašnjeg izdavača Impulse. Taj je album doživio nebrojena reizdanja, a tvrtka Universal je 2002. na dvostrukom kompakt disku uz originalnu verziju albuma objavila i jednu od rijetkih koncertnih snimki ostvarenu 26. srpnja 1965. na jazz festivalu u francuskom Juan-les-pinsu, te do tada neobjavljene verzije stavaka “Acknowelegement” i “Resolution” sa snimanja albuma na kojima uz stalni Coltraneov kvartet sviraju i Archie Shepp, te Art Davis kao drugi basist.

Iako je to najpoznatije Coltraneovo djelo, zbog osobnog izraza i rijetke unutrašnje snage nije postalo često sviranim standardom jazza poput njegovih ranijih skladbi, primjerice “Giant Steps” ili “Mr. P.C.”. Izvorna je izvedba postala simbolom jazzističke religije, kulta u koji se rijetko tko usuđuje intervenirati. A od najhrabrijih sljedbenika njegova djela koji su to pokušali dosad se nitko nije približio originalu, pa čak niti sam Coltrane koji ju poslije snimanja albuma također nije često izvodio. Kreiravši ju je tijekom višetjednog razdoblja potpune izolacije, a ta je skladba bila prva koju je u potpunosti osmislio i pripremio za snimanje, dok je većina drugih nastajala spontano u studiju.

Marsalis, koji poput Coltranea svira tenor i sopran saksofon, no u ovim izvedbama samo tenor, prvi ju je put snimio 1991., a to je ponovio na albumu “Footsteps Of Our Fathers”, prvom što ga je objavio za vlastitu izdavačku tvrtku. Njegova koncertna izvedba donosi relativno vjernu rekonstrukciju izvornog djela iako su izvedbe duže. On je u taj poduhvat ušao neopterećen jer tijekom karijere je dokazao da nije jedan od brojnih Coltraneovih klonova. U uzavreloj atmosferi jazz kluba uz svesrdnu podršku publike njegov kvartet svira furiozno, bezrezervno i predano s dužim, uzbudljivim solima, s respektom i u duhu Coltraneove glazbe, ali uz vlastite emocije i nadahnuće trenutka.

Na DVD-u su uz snimku koncerta objavljeni i razgovori s glazbenicima, ne samo s Marsalisom i članovima njegova kvarteta već i drugima poput Michaela Breckera, Davida Sancheza i drugih, te Marsalisov razgovor s klaviristicom Alice Coltrane, velikanovom udovicom koja je s njim svirala u zadnjem razdoblju karijere, kao i dokumentarac o aktivnostima sastava, pokusima i boravku u back stageu, kao i postprodukciji.

Davor Hrvoj

(Preuzeto iz Jutarnjeg lista od 12. 5. 2005.)