Regionalni Willard Grant Conspiracy

Teško mi je povjerovati koliko ljudi priča da trenutna glazbena scena ne valja, da se više nema što dobrog čuti jer skoro svakim danom nikne novi bend koji me oduševi. Ne samo na svjetskoj, već i na regionalnoj i domaćoj sceni.

Prošla su vremena ogromnih tiraža, Mišu Kovača će teško netko s ovih prostora moći dostići, ali zato mnogi noviji bendovi gledaju unaprijed i koriste internetske servise kojima postaju pristupačniji ljudima i putem njih objavljuju albume. I to najčešće potpuno besplatno, dovoljno je klik ili dva i legalno dobijete album.

Tiraža albuma svela se na minimum, ako dostigne brojku od tisuću već možemo reći da je album odlično prodavan. Naravno, tu moramo izuzeti najveće zvijezde kojima sponzori sve plate, pa se potom s naljepnicom sponzora taj isti uradak prodaje po cijeni preko 100 kuna, ali i dalje najbolji albumi dolaze iz sjene, poput prvijenca subotičke skupine Wooden Ambulance.Wooden Ambulance je projekt Gorana Grubišića, bubnjara benda Ana Never koji je za ovu prigodu skupio ekipu prijatelja i cijeli album snimio uživo na jednom sessionu. Baš iz tog razloga osjeća se iznimna pristupačnost u pjesmama jer nema nekog pretjeranog kemijanja na njima.U osnovi, Wooden Ambulance sigurno korača teritorijem americane koju ponajprije svira Willard Grant Conspiracy, a potom i cijeli niz srodnih bendova poput Lambchop, Tindersticks, Walkabouts, a u nekim trenucima možemo pronaći usporedbe čak i s Nickom Caveom.

Pjesme su u principu vrlo spore, osjećajne, ali raskošno orkestrirane (osmeročlani bend ga je pratio na snimanju) što daje albumu širinu opusa i čime dobivamo da pjesme postanu dojmljive svakom slušatelju, iako su u osnovi one podosta zatvorene. Ta zatvorenost bi se djelomično mogla i osjetiti u engleskom jeziku jer znamo koliko regionalna scena ne voli domaće izvođače koji pjevaju na nematerinjem jeziku ma koliko god oni dobri bili.

Već samo s nekoliko uvodnih pjesama možemo vidjeti koliko je Goran vrstan glazbenik i da, ako to stvarno odluči, više ne treba sjediti za bubnjevima, već sigurno može preuzeti ulogu frontmena jer Wooden Ambulance ispucava cijeli spektar odličnih pjesama kojih se nikako ne bi postidjeli ni već spomenuti autori sa svjetske scene.

Djelomičnu snagu albuma daje i podosta lijen, ali vrlo karakterističan i upečatljiv vokal koji bismo mogli usporediti s Tomom Waitsom i Leonardom Cohenom, odnosno s Danom Michaelsonom iz već zaboravljenih Absentee i mnogo manje upečatljivim Dan Michaelson & the Coastguards.

Da nije sve u laganim pjesmama, dokazuje skladba “Let It Go” koja dolazi nakon tri uvodne laganice, a uklapa se na album kao kontrast smirenijim pjesama. Baš se time pokazuje da Wooden Ambulance ima snage složiti pjesmu bilo kakvog karaktera što Gorana čini vrlo jakim regionalnim autorom koji je sposoban prodrmati americana scenu ovih prostora. Naravno, samo ako se ozbiljno poigra ovim projektom.

“Intersection” je jedan od najboljih regionalnih albuma u 2012. jer svojom ljepotom osvaja na prvu. Niz lijepo obojenih melodija začinjen je vrlo karakterističnim vokalom što cjelokupnu sliku dočarava skoro kao najljepšu americana uspavanku. Deset autorskih stvari i tri obrade nude podosta dugačak materijal koji ne pati od depresije i represije već pruža čisti glazbeni užitak. Zaključak: da je barem više ovakvih albuma…