Red Hot Chili Peppers
Unlimited Love
Datum izdanja: 01.04.2022.
Izdavač: Warner Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Red Hot Chili Peppers “Unlimited Love” recenzija.
Mnogi fanovi su oduševljeno prihvatili novi (tko zna već koji?!) povratak Johna Frusciantea u bend, računajući da će ih izdići iz letargije u kojoj su zadnjih 20 godina, od albuma “By the Way”. U tom periodu napravili su i jedan album s Fruscianteom “Stadium Arcadium” koji je započeo tu eru teško probavljivih Red Hot Chili Peppers, jer je bio predugačak s pregršt (ispod)prosječnih ‘fillera’, dok albume nakon toga bolje i ne spominjati, koliko su bili neslušljivi.
Najavni singlovi nisu bili obećavajući. “Black Summer” zvuči kao nešto što je ostalo još od sessiona s “Californicationa”, a nije objavljena jer naprosto nije imala moć kakvu su imale ostale pjesme s tog albuma, ali, nažalost, situacija ni danas nije drugačija. “Poster Child” bačen je pak još nekoliko godina unatrag, točnije na album “One Hot Minute” jer pjesma poprilično podsjeća na “Walkabout”.
Sljedeća ključna stvar je dužina albuma. Album ima čak 17 pjesama (!), što je na tragu dosadašnje karijere jer opet jasno pokazuje da su s količinom pjesama još jednom pretjerali. Svaka čast na rijetkim trenucima kada imaju inspiracije, pa uspijevaju održati ritam tijekom cijelog albuma, ali očigledno je da već dva desetljeća teško dozivaju svoje muze. 73 minute i 17 pjesama čini se kao nešto što će uspijeti probaviti samo najodaniji fanovi benda. Realno, ovo je opet predugačko i prezamorno, pa me zanima što je i Rick Rubin radio kad im nije savjetovao da srežu album barem za pola, iako i u tom slučaju ostaje pitanje koliko bi zapravo bio dobar. Jednostavno, ovdje nema previše zanimljivog materijala.
Ako obožavate Red Hot Chili Peppers u tolikoj mjeri da im unaprijed sve opraštate, siguran sam da ćete pronaći dovoljno zadovoljstva u novom albumu. Ja sam odrastao na “Blood Sugar Sex Magik”, “Californication” i “By the Way”, pa mi ovo djeluje kao neko nužno zlo koje je bend trebao objaviti da ponovno krene na turneju sa ‘sinom odmetnikom’. Ovdje nema ništa novo i zanimljivo, više-manje smo to sve već čuli od benda u mnogo boljim verzijama od ovoga što je ponuđeno na “Unlimited Love”.
Da pojasnim, ako volite Kiediseva vokalna efektiranja, te česte izmjene pjevanja i (gotovo) repanja, ovo je album za vas. Ako volite ritam sekciju koja oduvijek bend drži na razmeđi funka i rocka, ovo je album za vas. Ako volite Frusciantea i jedva ste čekali da se vrati, onda je ovo album za vas, iako njegova gitara možda predstavlja najslabiji moment albuma jer imam osjećaj da ponavlja solaže i rifove koji su ga ‘proslavili’.
Nekad sam na njihovim albumima imao po barem pet favorita, pjesama koje sam bjesomučno vrtio nadajući se da bi jednog dana mogli postati i singlovi, pa da uživam i u vizualnom aspektu voljene pjesme, dok na “Unlimited Love” stvarno ne znam što bi moglo biti sljedeći singl. Gotovo ništa ne iskače za što bi mogao reći ‘ovo će postati globalni hit’, iako je jasno da su Peppersi brend (skoro kao Šuker) pa svaka njihova pjesma ima već u startu pažnju kako glazbenih urednika, tako i prosječnog slušatelja.
Kad sve to sumiramo, jasno je da je Red Hot Chili Peppers “Unlimited Love” još jedan (ispod)prosječni album kojemu nedostaje efektnosti, energije i nekih novih glazbenih elemenata zbog kojih ne bi toliko zijevali tijekom preslušavanja albuma. Da, to je sve zvuk Peppersa kakve znamo (i volimo), ali sve je toliko ponavljajuće i nepamtljivo, pa stvarno ne znam koja bi pjesma mogla preživjeti narednu promotivnu turneju. Vjerujem da će i na toj turneji svi jedva čekati da bend ‘svira one stare’ jer ovo novo jednostavno nije dovoljno dobro, koliko god mi imali bezrezervne i ‘neograničene ljubavi’ prema njima.
