Red Hot Chili Peppers
Return of the Dream Canteen
Datum izdanja: 14.10.2022.
Izdavač: Warner
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Red Hot Chili Peppers “Return of the Dream Canteen”: recenzija albuma.
Da u startu riješimo ključnu stvar. Iako je “Return of the Dream Canteen” daleko od savršenog albuma, jasno pokazuje koliko je “Unlimited Love” bio beskrvni, bezlični i bezvezni album. Jednostavno, “Return of the Dream Canteen” zvuči onako kako bi (vjerojatno) trebao zvučati bend koji je na sceni već 40-ak godina – imati karakterističan (svoj) zvuk u pjesmama koje slušatelj želi čuti više od jednom.
Neću se više vraćati na isforsirani “Unlimited Love” jer taj album želim što prije zaboraviti, a odličan lijek za moje probleme svakako je “Return of the Dream Canteen”, drugi njihov album u 2022. godini. Dugo godina je bila praksa da veliki izvođači što rjeđe objavljuju albume, a nekako u posljednje vrijeme nije problem, ako se objavi i nekoliko albuma godišnje (što mislite tko će ih više objaviti ove godine, Gizzardi ili Ryan Adams – bit će 5-4 za Australce nakon albuma “Changes”).
Zanimljivo, oba ovogodišnja albuma su, prema svim dostupnim podacima, snimana na istom sessionu s Rickom Rubinom. Za taj session imali su (prema različitim podacima) 50-100 pjesama, pa možda u dogledno vrijeme dobijemo još neki album, iako i ova dva objavljena u kratko vrijeme pokazuju da bend ipak nije napustila inspiracija u posljednja dva desetljeća, kao što je to do nedavno izgledalo.
“Return of the Dream Canteen” je prepun detalja koje volimo od “Californicationa” naovamo. To je ta mješavina rocka i funka s povremeno izrazitim pop melodijama, Kiedisovu karakterističnu interpretaciju, Fleove bas dionice, Chadov bubanj te prije svega Fruscianteovu gitaru, koja je ovdje skroz opuštena i ponovno proizvodi zarazne rifove koji se stapaju sa svim dobrim stranama Peppersa.
Osim tih, nazovimo ih pjesama sa standardnim zvukom, bend se ovdje pokušava i malo odmaknuti od tog karakterističnog štiva, a to im nekako najviše uspijeva u skroz laganim pjesmama, pa bih tako “My Cigarette” proglasio jednom od najzanimljivijih eksperimenata na albumu koju bih svakako volio čuti i uživo u nekoj skoroj budućnosti.
Osim nje, ovdje još ima pregršt materijala koji bi odmah mogli zasjesti na vrhove top ljestvica, pa će bend imati slatkih briga u biranju narednih promotivnih singlova. Kao i obično, da je album nešto kraći, vjerojatno bi bio i bolji, ali za razliku od mnogih prethodnih izdanja, ovdje ima jako malo ‘fillera’, pa puna minutaža albuma zapravo odiše nekom energijom benda koju vrijedi iznova poslušati.
Frusciante dolazi i odlazi iz benda, ovisno o njegovim unutarnjim borbama s demonima koji ga more. Do sad je svaki njegov ulazak u bend dao Peppersima neku novu snagu, pa izgleda da su se stvari tako posložile i ovaj put. Josh Klinghoffer nije loš gitarist, ali jednostavno nema tu magiju kao Frusciante da pomakne preostalu trojicu s mrtve točke. “Return of the Dream Canteen” je daleko od mrtve točke (na kojoj su mnogi njihovi suvremenici), te pokazuje da imaju dinamita u svojim prstima, iako su neki od njih ušli u sedmo desetljeće života, taman dva dana nakon objave albuma (sretan rođendan Flea!). Ako se mene pita, najbolje još od albuma “By the Way”.
