Reciklirani dokaz nelogičnosti svjetske muzike

Recimo da vas netko zamrzne negdje u 1999. godini (plus i minus pokoja) i da vam pokaže top-liste i vrstu muzike na kakvu svršavaju američki tinejdžeri pripremajući se za subotnje dangubljenje.

Našlo bi se tu podosta imena koja su prodefilirala kroz tu nu-metal,
hard-rock, post-grunge kombinaciju. Sve u redu – pjesmice teku, red
pijevnih, red frajerskih, a sve ubojito pitke i pamtljive.

I onda vam odjednom netko stisne ultra-brzi fast-forward i dopremi vas u sadašnjost. 2011. godina i bend Saliva? Preskakanje desetogodišnjih promjena u svijetu muzike jedini je način da ih shvatite (donekle) ozbiljno.

I potpisnik ovog teksta odvaljivao se i samokreirao u tom razdoblju. I jedva čeka da neki od tih bendova napokon izbace te najavljivane povratničko-nostalgične albume. Ali, Saliva?! Nikako! 15 godina karijere i sedmi album na kontu. I ako je “Under Your Skin” najbolji rezultat, najveća (r)evolucija koju su bili sposobni napraviti, onda na tom američkom tržištu zbilja neke stvari nisu jasne.

Već uvodna “Badass“, s ciljem da predstavi bend ‘Najjači smo ikad!’ zvuči kao loša verzija Kid Rockovog logičnijeg dijela karijere i najlošijih rima – “Cause I’m a badass, and you don’t want to clash / Cause your mouth’s writing checks that your face can’t cash“. I onda su valjda shvatili da se nekako i ne ponašaju u skladu sa svojim godinama (i s godinama na kontu našeg planeta), pa su zaredali s mid-tempo ponosnim tužaljkicama (“Better Days“) i laganicama (“Turn The Lights On“, “Never Let You Go“).

S “Burn It Up” bi čovjek pomislio da je zabunom pokrenuo album iz početka. Dakle, još jedna frajerština nakrcana recikliranim riffovima. I tako su se došuljali do desetak pjesama, ovisno o verziji izdanja (Da! Čovjek ne bi vjerovali, ali čak i ovaj album je uspio od izdavača dobiti blagoslov za više verzija!) i nepovratno ubili 30-40 minuta nečijeg života. Ne da je to oskvrnuće glazbe i takvog stila, već se jednostavno čini da bi vrijedni statističari uspjeli ama baš svaki riff već pronaći kod nekog benda iz prošlosti metala, ali i iz generacije koju su popunili njima slični – sveprisutni Nickelback, Adema, zaboravljeni one-hit-wonder Earshot, Drowning Pool, itd, itd.

Uspjeli su žanrovskom stagnacijom kroz velik broj godina svoj zvuk dovesti iz nu-metala u moderni glam rock. Ma iskreno – zar zbilja Saliva ima svoju publiku u ovom desetljeću?! Vjerne fanove (više) nemaju, a refreni im nerijetko znaju zazvučati prihvatljivo čak i za prosječnu kućanicu kojoj je na mainstream radio-stanici zalutala Saliva.