Reciklažno dvorište rock prošlosti

Iako iza sebe imaju tri hvaljena albuma od strane glazbene kritike, Archie Bronson Outfit su tijekom stvaranja “Wild Crush” odlučili slijediti moto ‘inspiracija je u uzorima’.

Međutim, ‘cover band’ efekt, rezultat ove smione geste, nije ih zaobišao, već im se vratio u lice brzinom neočekivanog bumeranga. Iz crpilišta rock prošlosti izvukli su tek osrednji stvaralački projekt, doduše, ugodan za neizbirljive uši upravo zbog igre s popularnim žanrovskim obrascima.Osim što prema enciklopedijskom principu okuplja osnovne zvukove i popratni imaginarij rock glazbe, “Wild Crush”, nažalost, ne osvaja ničim intrigantnim ili uzbudljivim, budući da je izgubio granicu između posuđivanja i usvajanja tuđih elemenata. Archie Bronson Outfit, za potrebe četvrtog studijskog albuma u malčice izmijenjenom sastavu, i dalje prezentira prepoznatljivu i simpatičnu glazbenu priču, međutim, previše su uljuljkani u komfor zonu.Euforičnom reciklažom omiljenih strujanja unutar rock žanra, napravili su primamljivi, ali nedovoljno inventivni proizvod. Ne možemo reći da taj postupak nije logičan ili da je zabranjen, dapače, danas su različiti glazbeni žanrovi često isprepleteni, ali umjesto da su pronašli formulu kako ‘posuditi’ najbolje od uzora i onda to pretvoriti u vlastitu snagu, nedostaje im upravo specifični autorski potpis. Enormni kreativni potencijal čije smo naznake imali prilike čuti na prethodna tri albuma, kao i sposobnost njegovog daljnjeg razvoja, ovdje je ironično prigušen zbog mnogobrojnih retro aluzija.

Hrvatska publika je već triput imala prilike gledati Archie Bronson Outfit uživo, 2004. godine u KSET-u, pa 2006. i 2012. godine na INmusic festivalu. Svi koji su ih tada slušali vjerojatno će se složiti da je bend vješto demonstrirao naklonost slojevitim blues rock i garage rock aranžmanima te psihodeličnim distorzijama.

Istu osnovu pronalazimo i u devet pjesama na albumu “Wild Crush”, dakako, dopunjenu s elementima art i folk rocka, uz uravnoteženu dinamiku izmjene bržeg i sporijeg ritma, dok je za prigodno umetnute bravure saksofona opet zaslužan njihov dugogodišnji suradnik Duke Garwood.

“Two Doves On A Lake” otvara album na tragu žestokog dijaloga između Mötorheada i Jethro Tulla, “In White Relief” donosi duhovno-spoznajni miks The Flaming Lipsa i Talking Headsa, a sljedeća “We Are Floating” budi sjećanja na Black Sabbath.

Umjereniji, psihodelični niz u maniri Pink Floyda nastavljaju “Love To Pin You Down” i “Lori From The Outer Reaches“, “Cluster Up & Hover” predstavlja podsjetnik na esencijalnu garage rock energiju, dok “Sweat & Flow (Dreams)” zvuči kao folk rock spoj Davida Bowiea i Damona Albarna. Hitoidni potencijal pjesme “Hunch Your Body, Love Somebody” temelji se na omjeru The Black Rebel Motorcycle Cluba i Blura, a psihodelični folk rock u “Country Miles“, ponovno nadahnut The Flaming Lipsima, zaokružuje album.

Činjenica je da “Wild Crush” glazbeno djeluje moćno, ali je činjenica i to da elemente te snage možemo čuti u još dojmljivijem obliku u radovima plejade spomenutih glazbenika. Bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj karijere Archie Bronson Outfita i dobiti odgovor na pitanje imaju li dovoljno smjelosti za još jednu konstruktivnu transformaciju i oblikovanje jedinstvenog izričaja na novom studijskom albumu ili “Wild Crush” odražava kreativnu nesigurnost i gubitak glazbenog smjera.