Razuzdane plavuše

The Long Blondes su još jedan u nizu bendova koji su uspjeli doći do ugovora za izdavanje albuma, a ponudio im ga je već legendarni nezavisni label Rough Trade (The Smith, The Libertines, The Strokes…). Za razliku od ostalih novijih bendova, koji dosta zvuče jedan nalik drugome, ‘plavuše’ imaju nešto po čemu su posebne.

Dosta utjecaja na to ima i šarmantna frontmenica Kate Jackson. Sami za sebe kažu da je svako uzeo u ruke određeni instrument i počeo trenirati svirati, a rezultati su vidljivi na ovom albumu.

Ovaj kvintet dolazi iz Sheffielda, a još prije samog ugovora skrenuli su dosta pažnje na sebe, pa tako su dobili NME-ovu Philip Hall Radar Award (koju su ranije dobili Franz Ferdinand i Kaiser Chiefs) te bili proglašeni najboljim bendom bez ugovora u Britaniji, a sama Kate je upala na ‘Cool listu za 2005‘.

Dugo očekivani prvijenac donio je The Long Blondes u svijetlu kojeg smo već mogli upoznati na nizu singlova koje su ranije izdali. Glavni utjecaji benda su iz nešto dalje prošlosti, pa tako se osjeti punk The Ramonesa, pop melodija iz ’60-ih i ’70-ih, te novovalne glazbe, a sve je zapakirano u zabavnih 40-tak minuta glazbe koju sami opisuju kao ‘glamorous punk‘.

Nema tu previše filozofiranja, pjesme su brze, plesne i vesele, sve dugačke oko tri minute što je i optimalno za ovakvu glazbu. Krenimo redom… Album počinje s “Lust In The Movies” u kojoj Kate pokušava biti ljubimica kao Ana Karenjina ili Arlene Dahl, likovi iz filmova.

Slijedi ju najbolji trenutak na albumu “Once And Never Again“, pjesma koja zvuči kao da su The Libertines pisali glazbu za “Briljantin” ili neku sličnu teen komediju. Prpošna pjesma vođena je zaraznim pripjevom: “19. you’re only 19 for God’s sake, Oh, you don’t need a boyfriend“, a pred kraj pjesme 19-godišnjakinja odgovara kao prava teenegerica: “You know I’m not so young, I spend an hour getting ready every day, And still I end up looking more or less the same, But I could show you, a thing or two“.

“Giddy Stratospheres” je pjesma čiji uvod dosta podjeća na Franz Fredinand, a meni je jedna od dražih pjesma s albuma. “Heaven Help The New Girl” je najlaganija stvar, s gotovo skroz akustičnim uvodom dok se u pripjevu priključe ostali s mirnijom sviračkom pratnjom.

“Weekend Without Makeup” je još jedna od ranije poznatih pjesama pa je zato smještena pred kraj albuma. Kao što možete i sami iz naslova shvatiti, radi se o pravoj girl-power pjesmi s ljubavnim primjesama. Tužna i sama kod kuće razmišlja o svom dragom i svojim potrebama (“You can love or be in love, again, they’re two very different things“).

Da vam sve ne ispričam, ostalo ćete morati sami preslušati. Neki tekstovi su predugi i nećete ih moći pohvatati, ali garantiram da ćete pjevušiti gotovo svaki pripjev jer su jako zarazni. Sve je to već odavno poznato, ali The Long Blondes su to lijepo složili i smješali tako da ih je ugodno slušati.

Ako želite nešto lijepo i osvježavajuće, nemojte oklijevati jer je “Someone To Drive You Home” dobar izbor.