Razmeđa glazbene ozbiljnosti

Jeste li se ikad našli na koncertu na kojem je previše ljudi na premalom prostoru, gdje se unatoč zabrani pušenja puši, gdje je WC demoliran u devet navečer, a pivo je proliveno na svakom koraku?

I onda si zamislite kako bi bilo lijepo prisustvovati nečem mirnijem,
skladnijem, gdje se sjedi, a posjetitelji su zapravo pristojni…To nudi Acoustic Project. Barem tako zvuči album koji svira ovih 11 glazbenika. Mirnoća, toplina, odlična i zapravo začuđujuće rijetka kombinacija jazza i klasike, dobri aranžmani, bez onog najšireg podilaženja masama… Daleko od savršenstva, a nimalo loše. Ne za Jamesa Deana, nego za dame i gospodu. I za sve one koji se tako žele osjećati barem jednu večer ili u onom trenutku kad CD stave u liniju.

Dubravko Palanović ‘šef’ je ovog ansambla koji nam nudi sat vremena nimalo glasne, nimalo nametljive glazbe. Projekt se predstavlja kao svojevrsni crossover sastav koji kombinira pop, rock, jazz, klasiku, ali vrlo se brzo shvaća da je ovdje, za razliku od primjerice 2Cellos, prisutno mnogo manje popularnih nota, a mnogo više onih tzv. ozbiljnijih.

Mnogo je ovaj album bliži jazzu i klasici nego što su autori u svojoj prvotnoj nakani vjerojatno i željeli. Tako Chick Corea i Johann Sebastian Bach nalaze mjesto jedan kraj drugog, latinski jazz i klasika, i to zvuči prilično dobro. Obrađuje se “Nature Boy” Edena Ahbeza koju je proslavio Nat King Cole, legenda američke scene prije rocka, a u obradi Acoustic Projecta skladba zvuči jako filmski, pozadinski, a opet dovoljno prisutna. Sam album počinje skladbom “Under Paris Skies” koja zvuči kao da ju svira Elvis Stanić.

Palanovićev “Preludij” opravdava svoje mjesto jedine autorske skladbe koja mora biti jaka kraj ovih odličnih autora. Skladba ima odlične uspone i smirivanja, doseže klimaks, na kraju opet pada i razvija polagan kraj. “Waltz For Debby” Billa Evansa jedna je od najboljih skladbi na ovom izdanju, a sama skladba nudi dozu jazz zaigranosti.

“Misirlou” nije u ‘Quentin Tarantino verziji’, već je sačuvan jasno profiliran grčki prizvuk skladbe. Ostatak albuma čine tri španjolske skladbe koje predstavljaju glazbu ovog projekta još jednom kao relativno jak filmski potencijal.

Sve u svemu, album progovara daleko od ušiju, a opet daje snažnu mirnoću ljudskoj (pod)svijesti koja je svijetu itekako potrebna. Sigurno mnogo potrebnija nego kad je većina ovih originala nastajala.