Rat završava, ostaje ovo

Da mi je netko dao kunu za svaki bend koji je razočaravajućim rezultatima nekog albuma, snimio (ili bolje reći proizveo) ‘best of’ album kako bi ispunili ugovor i bili otjerani iz izdavačke kuće, bio bih milijunaš (ili bih barem jedan mjesec živio sa bar tisuća viška). Sada mi se duša napokon malo veseli, jer Shadows Fall je upravo obrnuti slučaj.

Century Media, kao njihov dugogodišnji izdavač, postao im je premali i krenuli su na višu razinu. Potpisali su ugovor s velikim Atlanticom i u iščekivanju novog albuma (koji izlazi za par mjeseci), prijateljski su se oprostili s dosadašnjim partnerima.

Zašto prijateljski? Zato što je to pokazatelj da su i jedni i drugi napravili odličan posao i zato što se nisu odlučili za ponovno izdavanje tri-četiri hita sa svih albuma, već za kompletno novo izdanje. “Fallout From The War” također je nekakva kolekcija, ali na sreću radi se o 6 pjesama iz faze snimanja mega uspješnog “The War Within”, nekoliko ponovno snimljenih starudija i nekoliko obrada. Rezultat je zbilja zadovoljavajuć.

Većina stvari ovdje je da i dalje potvrdi njihov status jednih od vođa modernog heavy metala pa će pjesme “In Effigy” i “Seize The Calm” biti jedni od pravih koncertnih hitova. Zanimljivo je da je pokraj svega upravo, skoro deset godina stara, “Deadworld” možda i najbolja i najzanimljivija pjesma s albuma (nisam čuo staru verziju), jer je sporijim uvodom, progresivnim rifovima i europskim melodijama pokazala tu neku apokaliptičnu agresivnu heavy metal stranu.

Obrade su uvijek nekakvo nužno zlo, ali je jasno da ih svi bendovi obožavaju, jer odaju počast svojim uzorima i snimaju ono na čemu su odrasli u garažama. Tu su melodična “December” od Only Living Witness, ultra brza rasturačina “Mark Of The Squealer” od hardocreaša Leeway, te odvratna glam-hair-metal ljiga “Teasn’ Pleasn’” na kojoj gostuje Jason McMaster, pjevač od originalnih tvoraca pjesme Dangerous Toys.

Ogromne pohvale idu zanimljivom i kreativnom basistu, jer nije rijetko da bas u ovakvim bendovima zvuči dosadno, ako se uopće i čuje (pohvale i producentu), bubnjar je klinički točno odlupao sve, pa i najzahtjevnije brze dijelove, a gitaristi su svojim rifovima dostojno predstavili američki metal. Pjevač mene nikada nije oduševljavao, ali to je taj novi Shadows Fall.

Za razliku od System Of A Down, koji su otpatke s “Toxicity” albuma stavili na “Steal This Album” i kleli se da to ustvari nije njihov pravi album i da im je žao što su ga morali izdati, Shadows Fall su svjesni da ovime neće razočarati nikoga i da je to skup pjesama kojeg zbilja s ponosom mogu ponuditi svojim fanovima.