Putovanje od bosse do reggaea sa T.C. mixerom

    3176

    Thievery Corporation

    The Outernational Sound

    Datum izdanja: 29.06.2004.

    Izdavač: Eighteenth Street Lounge Music

    Žanr: Elektronika

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. International Flight
    2. Ya Ma Le
    3. Vai Vai
    4. Chez Roger Boite Funk
    5. 3 Play It Cool
    6. Slow Hot Wind
    7. Under My Sensi
    8. Lagos Communique
    9. Sea Groove
    10. Cookin’ (version)
    11. Cramp Your Style
    12. Simbarere
    13. Re-return Of The Original Artform
    14. Shall We Dance
    15. Within You Without You
    16. Mathar (Discovery Of India Mix)
    17. Expo in Tokyo
    18. My French Brother
    19. Richest Man In Babylon (G-corp remix)
    20. Better Must Come

    Da odmah budem iskren, oduvijek sam više volio autorske radove Thievery Corporationa nego li njihove DJ mixove. Slušao sam ih sve, od DJ Kicksa do Dubbed In D.C. preko raznih kompilacija poput one koje su izdali za časopis Revolution Magazine kao i razne setove sa svih strana svijeta do kojih sam uspio doći. Čak niti glazba koju puštaju na svim tim mixevima nije loša, nego mi sve to nema jednaku magiju koju posjeduju njihovi autorski radovi. “The Outernational Sound” se, po meni, nalazi u sličnom okruženju kao i ostali mixevi iako na njemu postoje neke pjesme, tj. neki stilovi koje dosad Thievery Corporation nije baš predstavljao.

    Sami mix otvara pjesma David Snella “International Flight” koja nam demonstrira Garzinu i Hiltonovu ljubav prema jazzu. Pjesma je odličan izbor za otvaranje kompilacije zbog svog brzog ritma, ali i dosta smirene melodije koja kao da sramežljivo prati čitavu pjesmu. Sljedeća pjesma “Ya Ma Le” koju izvode Gimmicks nas vodi u također opušteni svijet afro-cuban glazbe. Ovu pjesmu ste najvjerovatnije čuli u njenoj puno bržoj verziji, no T.C. je ovdje puštaju dosta usporenu tako da se odlično uklopila u prije započetu priču i zvuči dosta mirno, ali u istu čas udaraljke sviraju umjereno brzo što daje određenu dinamiku samoj pjesmi i održava tempo potencijalnog plesača te ga vodi prema sljedećoj pjesmi koju potpisuju Thunderball, još jedan od actova sa T.C.ovog labela Eighteen Street Lounge Music, a koja se zove “Vai Vai”.

    Pjesma uključuje u kompilaciju snažan bass-line što dodatno ‘podebljava’ drum’n’bass podloga koju zadaju Thunderball. Pjesma je ‘latin’ orijentirana, no ne na način na koji nam to prezentiraju neki pripadnici ovog stila glazbe, već je ta ‘latin’ nota u pjesmi iskorištena kao inteligentni sample kojeg nadopunjava zvuk orgulja što zvuči dosta interesantno. Pošto je ova pjesma bazirana na drum’n’bass zvuku očigledan je pomak prema bržim ritmovima s kojima se ipak ne nastavljamo družiti i na sljedećoj pjesmi “Chez Roger Boite Funk” koju potpisuju Troublemakers, koji su na ovoj pjesmi odabrali laganiji funk zvuk tako da ova pjesma služi kao određeni odmor za uši onih kojima je predhodna pjesma bila ipak malo prežestoka.

    Muziku podržava

    Sljedeća pjesma koju bi spomenuo je remix pjesme “Under My Sensi” koju potpisuje Boozoo Bajao, a čiji remix pak potpisuju sami Thieveryovci. Pjesma se dosta drži svog originala, s dodatkom tipičnog Thievery (down)beata. Zanimljiv je izbor samplova koje T.C. koriste u ovoj pjesmi jer se u njoj može čuti i zvuk sitra kao i nekakvi spacey samplovi koji dodaju na sanjivosti i ležernosti same pjesme. Sljedeća pjesma je također odličan nastavak na predhodnu, a dolazi u obliku još jednog rariteta, tj. njihove pjesme “Lagos Communique” koja je izdana samo na vinilu i koja je (naravno) out-of-print. Pjesma je kombinacija njihovog bossa-downbeat zvuka, ali ga ovoga puta kombiniraju sa zvukom sitra što daje pjesmi jednistveni ugođaj koji nastaje kada se miješa zapad i istok. Inače mi je ovo bio prvi put da čujem “Lagos Communique” i mogu vam reći da je ugođaj pjesme sasvim dobar. Beat u pjesmi je tvrd i odlučan, što je uostalom postalo i zaštitni znak T.C.-a, a sastavljen je od raznih udaljaljki koje se nadovezuju jedna na drugu i čine sklanu fuziju afričkih bubnjeva i elektronskog beata.

    Sljedeća pjesma koju bi spomenuo je “Cookin'” od Beatfanatica. Zanimljiv je zvuk koji Beatfanatic guraju na ovoj pjesmi – afro-cuban jazz, kojim su inspirirani vokali na pjesmi, kao i ostatak melodije tako da pjesma zvuči kao tipični afro-cuban jazz sa broken elementima koji se pojavljuju kroz breakove u pjesmi. Pravo osvježenje dolazi u vidu pjesme “Mathar (Discovery Of India Mix)” koju potpisuje Indian Vibe. Očigledna kombinacija jazza i sitra uvela je pravo osvježenje u mix kojim su dosad dominirali zvukovi bosse i afro-cubana uz poveremene izlete u downtempo i sl. Zanimljivost ove pjesme leži u tome što je kompletna melodija koju bi inače odsvirala gitara, odsvirana na sitru dok se beat temelji na live bubnju i bassu što dodaje na ugođaju. Bubnjar je inače na ovoj pjesmi odsvirao čudo, tako da bi je zbilja trebali preslušati. No, ovdje iznenađenja ne prestaju već se nastavljaju sve do kraja.

    “Expo In Tokyo” Alana Moorhousea istražuje melodije Japana uz klasični downtempo beat koji se manifestira kroz standardne kickove u pjesmi se pojavljuje iznenađujuće kvalitetan funky bass-line kojeg prati istočnjaćki inspirirana gitara. Standard koji svira gitara sigurno svi poznajete jer se nalazio u crtiću o japanskoj bubi (kakva usporedba), no ono što nećete prepoznati je trenutak u sredini pjesme kada gitara prelazi u rock maniru i prelazi na skankin način sviranja. No, dosta o tome, pretposljednja pjesma koju ću spomenuti je G-Corporationov remix pjesme “Richest Man In Babylon“.

    G-Corporation su napravili odličan posao, tako su pjesmu dosta produžili i dodali echo-efekte, sampleove i sl. Echo efekt se u principu pojavljuje na svakom refrenu dok mu se pridružuju dub sampleovi koji dodaju na dubini tog efekta. Do pravog remixa u principu nije niti došlo jer se melodijski i koncepcijski pjesma poklapa s originalom dok prava razlika leži u gore navedenim dodacima. Moram priznati da mi je trenutno ova verzija puno draža od originala, no hoće li to i ostati pokazati će vrijeme. Sami mix zatvara pjesma Delroy Wilsona “Better Must Come“. Korištenje ovog klasika roots reggaea me je potpuno oduševilo s obzirom da je singl izdan Jackpot etiketi davne 1971., a čiju produkciju potpisuje Bunny Lee. Ovu pjesmu također prati i činjenica da ju je Michael Manley koristio kao slogan u svojoj kampanji za svoju stranku P.N.P. naredne godine i pobjedio na tim izborima što je značajno podiglo reputaciju pjesme. Odličan izbor za kraj kompilacije koji me potpuno ostavio bez daha jer ovo zbilja nisam očekivao.

    Ova kompilacija, tj. mix je zbilja kvalitetan i ima odličnih trenutaka samo što meni, kao što sam već rekao, osobno više odgovaraju njihovi autorski radovi. Izbor glazbe je uistinu eklektičan i raznolik tako da ćete svi vi koji volite mixove T.C.-a doći na svoje. Ja sam došao na svoje s pojedinim pjesmama koje mi se trenutno nalaze u playlisti, a hoće li vas kompilacija potpuno oboriti s nogu to trebate tek vidjeti. Svi već vjerojatno znate da se zadnja izdanja T.C.-a kod nas ne mogu nabaviti zbog propadanja njemačkog distributera, stoga preostaje samo provjeriti kako možete kupiti ovo izdanje – internet.

    Muziku podržava