Putovanje ispred vremena

Počevši od 2002. godine i objave dvostrukog izdanja “Live In Midgard”, snimljenog jeseni prije na ‘The Secret of The Runes’ turneji po Europi i Južnoj Americi, Therion kao da je opsjednut koncertnim albumima.

Od 2006. i megaprojekta “Celebrators Of Becoming”, objavljenog na čak četiri DVD-a i dva CD-a, redom su stizali DVD/CD albumi “Live Gothic” (2008.), pa “The Miskolc Experience” (2009.) i u konačnici “Adulruna Rediviva and Beyond”. Koliko tako nešto treba ili ne treba, bilo bi besmisleno naveliko i naširoko razglabati, no nekako se čini da se u svemu tome ipak malo pretjeralo. Na stranu to što je Therion atraktivan i za pogledati jako zahvalan live izvođač, ali svaki album ili turneja baš i ne moraju biti popraćeni koncertnim izdanjem.

No što je tu je, “Adulruna Rediviva and Beyond” je pred nama i red je da se osvrnemo na njega. Neka on, recimo bude podsjetnik da je Therion još uvijek tu, da ga se slučajno ne zaboravi, a i najava novog studijskog albuma koji bi trebao izaći ove godine, te naslijediti još uvijek aktualnog “Sitra Ahra” iz 2010. Trostruko DVD izdanje sadrži dva već pomalo ishlapljela, da ne kažemo plesnjiva koncerta, od kojih je jedan relativno, a jedan već i dosta star. Taj relativno, snimljen je 2011. na headlinerskom nastupu na ProgPower festivalu u Atlanti, što je bio jedini američki koncert benda od 2007. godine, otkada datira nastup snimljen u Budimpešti. Zanimljivo je da su oba koncerta iz turnejskih serija koje su jednu od svojih postaja pronašle i u našoj ‘Meki’ ondašnjih vremena, zagrebačkom Boogaloo Clubu.

Ovaj stariji, iz Budimpešte, odrađen je u sklopu turneje na kojoj se obilježavalo 20 godina postojanja benda i 10. obljetnica izlaska kultnog albuma “Theli”, koji je za tu prigodu sviran u cijelosti, plus pjesme koje su izabrali fanovi, dok je nastup u Atlanti bio dio promocije “Sitra Ahra”.

Svaki od tih koncerata je svrstan na jedan DVD, dok je treći, bonus izdanje s možda čak i zanimljivijim, a ako ne to, onda u najmanju ruku nekonvencionalnim sadržajem, no o tome kasnije. Osim upisane činjenice da se na Therionove live albume može naletjeti svako malo, pa još jedan u nizu i nije neka atrakcija za kojom bi se trebalo patiti, podatak da traje više od pet i pol sati, potencijalnog bi interesenta dodatno moglo udaljiti od njega. Skoro pa bi se trebalo uzeti godišnji odmor ili eventualno koristiti slobodan dan i maknuti se od sviju da ga se odgleda u miru. S druge strane, atraktivnim i uvijek raskošnim nastupima Theriona teško je odoljeti, pa ako se već nađe pri ruci, odvojiti vrijeme za njega, moglo bi u takvoj situaciji biti manji problem.

Dakle, prvi disk snimka je koncerta iz Budimpešte, održanog 12.12.2007. u Petőfi Csarnok dvorani, dijelom “Adulruna Rediviva – 20 Year Celebration Toura”, u sklopu kojeg je sviran cijeli album “Theli“, plus, kako već rekosmo, pjesme po izboru fanova. Za primijetiti je, očito novijih i mlađih fanova, s obzirom da većina pjesama datira iz dvijetisućitih, a čak i za jednu “Birth of Venus Illegitima” nije bilo mjesta u ovom izboru. No jeste za dvije s istog izdanja, “Vovin” (1998.), “The Rise of Sodom and Gomorrah” i “Wine of Aluqah”, jedinih snimljenih prije 2000.

Bila je to ujedno prva turneja s Thomasom Vikströmom (ex-Candlemass), koji je stigao kao zamjena Matsu Levénu. I nije se baš proslavio. Njegovi tenori djeluju dosta disfunkcionalno, kao da potkapaju pojedine pjesme, pogotovo kad ide naricati ili pripjevavat, pa tako najbolje zvuče one u kojima mušku vokalnu dominaciju ima Snowy Shaw. Iako, i sound nije nikome išao na ruku i kao takav se nije uspio do kraja ‘podmazati’ kad se prebacivao na disk. Naravno, operne izvedbe Lori Lewis niti u jednom momentu ne dolaze u pitanje i nameće se razmišljanje da je ona najbolji Christoferov izbor otkako je Theriona.

Pozornica uređena u gotičkom stilu i egzotična pjevačica Ariel na početku koncerta, prije pjesme “The Rise of Sodom and Gomorrah” nešto je što je imala prigodu vidjeti i naša publika. Od “Son of The Sun”, pa sve do kraja koncerta nižu se hit do hita, a od boljih numera izdvajaju se “Wisdom and The Cage“, s uvjerljivim, dubokim i tmurnim Snowyevim vokalima i kvazi-horrorskim prizorom gdje mu vrat i ruke budu priklješteni u antičkoj spravi za mučenje, a od ‘đelatica’ ga oslobađa Vikström. Tko je gledao Therion, nešto ovako je sigurno doživio.

Svakako treba izdvojiti, ali i s većom pozornošću razmotriti “Kali Yuga II“, te odjavnu “Black Funeral” (Mercyful Fate cover), koje je svojim mračnim vokalnim plaštem obujmio Messiah Marcolin (ex-Candlemass), kao i emotivniji dio uz akustičnu verziju balade “Lemuria“, u kojoj se kao jedan od pjevača pridružio bivši bubnjar Piotr Wawrzeniuk. Veću ulogu imao je u drugom dijelu koncerta, u kojem je izveden set pjesama s albuma “Theli“, a taj je dio objavljen i kao bonus DVD na reizdanju tog albuma, izašlim paralelno s ovim koncertnim izdanjem.

“Adulruna Rediviva” i imenovani “Black Funeral” jesu na neki način dva dijametralno suprotna naslova, ali su nakon cjelovite izvedbe albuma “Theli” baš onako, pravo ‘legli’ i uvelike pomogli da se nakon skoro dva i pol sata osjeća jednako dobro kao i na početku analize ovog koncerta.

Drugi disk je snimka dvosatnog koncerta, održanog 17.9.2011. u Atlanti, u sklopu turneje kojom je promoviran album “Sitra Ahra” i također je nešto što je i naša publika imala prigodu vidjeti. Uz nekoliko novih, poput same “Sitra Ahra”, i ovaj je koncert skup najvećih i najpoznatijih pjesama Theriona u likovima “Wine of Aluqah“, “Typhon“, “Ginnungagap“, “Kali Yuga III” ili za bis ostavljenih “The Rise of Sodom and Gomorrah” i “To Mega Therion“, koje su naišle na najveće odobravanje publike.

Osim kompletnog sviračkog dijela line-upa, novo, u ovom slučaju i najnovije ime je Thomasova, tada 18-godišnja kćerka Linnéa, u čijem se pjevanju osjeća potencijal. No mlađahni je to, jedva propupali i još uvijek poludjetinjasti glas i, za razliku od Lori, ne može na svojim plećima iznijeti težinu cijelih pjesama, što se najbolje da čuti u “Perrenial Sophia”. Dijametralno suprotno od slučajeva gdje ‘vlada’ Lori, kao u “Nifelheim“, “Clavicula Nox” ili “Voyage of Gurdjieff“, u kojima je zasvirala i piano, i što već jako sliči ozbiljnom Therionu. S obzirom da je ta postava već jedno vrijeme egzistirala, dosta se dobro uhodala i Atlanta je mogla vidjeti jedan čisto kvalitetan koncert, sa zvukom i slikom boljim nego je to slučaj na koncertu iz Budimpešte.

Treći pak je disk kao neki poklon, a jednosatni mu se sadržaj ponešto razlikuje od većine izdanja ovakvog tipa. “011 – An Adventure with Therion” kratki je film talijanskog Scribabsa, u kojem glume članovi Theriona i putuju kroz različita vremena vrijeme i mjesta, a glavni autor, Paolo Vallerga, piše novelu, po kojoj se planira snimiti cjeloviti film.

“Amazing Voice” je japanski TV program o velikim pjevačima, a u ovoj su se epizodi pozabavili s Thomasom Vikströmom i snimili neke materijale na kojima pjeva uživo, i to samo za tu emisiju. Nadalje, tu su kao uobičajeni sadržaji videospotovi za pjesma “Kali Yuga III” i “Son of The Staves of Time”, te kadrovi sa snimanja spomenutog filma. Dakle, malo očekivanog, nešto malo više neočekivanog bonus sadržaja, koji je u ovom slučaju, ponajviše zbog filma, a i “Amazing Voice” segmenta, zaslužio da ga se ne preskoči.

Isto kao i kompletno izdanje, koje jeste predugo, katkad možda i zamorno, no podijeli li ga se na nekoliko dana, odnosno prilagodi mogućnostima i slobodnom vremenu, te odgleda u nekoliko dijelova, da ga se izdržati i otrpjeti. Ipak je ovo Therion, bend koji je i nakon svih tih silnih godina postojanja i raznoraznih glazbenih reciklaža kojim je scena stalno izložena, uspio ostati nedodirljiv. Jedan od uistinu rijetkih, odnosno super-rijetkih bendova kompletne glazbene scene koji posjeduje ono što ogromnoj većini nedostaje i – unikatnost.