Putnički za istok, još i dalje

Prvi solo album kojeg je Rašić izdao prije sada već tri godine, “Milje“, dočekan je općom aklamacijom zbog snažne povezanosti orijentalnog i balkanskog zvuka s jazzom na rijetko dobar način.

U proteklom vremenu Rašić je ostao jedna od rijetkih majki s kojima se
Bare nije posvadio do raskida suradnje, a sada je izdao i novi album
“Balkan Zoo“, ovog puta s još naglašenijim karakteristikama koje je
predstavio na “Miljama“. Teško je odlučiti što je veći uspjeh.

Kao što sugerira i naslov albuma, balkanski zvuk koji se može naći istočnije od Hrvatske, najčešće u Bosni i Hercegovini, opet dominira glazbenim motivima Marija Rašića, što najbolje potvrđuju druga i treća skladba na albumu – “Maybe Next Time” i “Monotony” – čisti primjeri ukupno desetominutnog jazza fuzioniranog sa sevdahom koji toliko dobro povezuju glazbu Afroamerikanca s juga SAD-a i balkanskog patnika. Posebnu pak priču na albumu predstavlja teška i duga balada “Roots and Weeds” čije je vokalne dionice, jedine na albumu, otpjevala Valerija Nikolovska. Otpjevana na engleskom, ova se duga pjesma izdvaja kao najzapadnija oaza albuma, a tih sedam i pol minuta prođe kao u hipu. Možda i najbolji dio albuma koji traži ponovno slušanje svaki puta iznova.

Posljednju skladbu na albumu Rašić je posvetio preminulom Marku Križanu koji je uvršten kao član benda i koji je i bio uključen u stvaranje albuma. Od smrti ovog važnog hrvatskog saksofonista prošla je gotovo godina dana, ali njegov rad očito živi i dalje. I ne, skladba nije ni tužna ni daleka, već optimistična, snažna.

Vrijedi izdvojiti i “Night Shift” pred kraj albuma koja u sebi sadrži i pamtljivu temu koja ju ne izdvaja opće slike albuma, ali koja od svih na albumu najviše vuče na čisti jazz, a sadrži i lijepu gitarističku solažu.

Kao zamjerka albumu, u komparaciji s “Miljama”, mogla bi se istaknuti tek raznolikost koje je nekako bilo više na prvom Rašićevu albumu, no spomenuta “Roots And Weeds” u samoj sredini albuma snažno bije boj protiv te opaske.

Iako album nema onakvog zgoditka kakav je na “Miljama” bila naslovna pjesma, Rašićev glazbeni vlak i dalje snažno ide na istok. Jest putnički, ali ne ide on za zapad, kao što to Mario pogrešno kaže, a odlično odsvira, prošli put.