Put kroz svemir uz pokoji prolaz kroz crnu rupu

    1855

    Coma Stereo

    Transgalaktika

    Datum izdanja: 14.04.2009.

    Izdavač: Solar Pulse Music

    Žanr: Elektronika, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. La resistance
    2. Iskra
    3. Android Transmissions
    4. Jasmin Starwars
    5. Sevastopol
    6. Sea Of Tranquility
    7. Transgalaktika
    8. Her Daddy Didn’t Love Her, But The Acid Did

    Na području bivše države, počinje sve više rasti elektronsko-ambijentalno-eksperimentalna scena. Skoro svaka država ima nekog svog jakog predstavnika, a iako svi ne gaje iste žanrovske odrednice, može ih se svrstati u isti koš, budući da je ovakva scena podosta nerazvijena u našim krajevima. BiH ima Vuneny, Srbija PNDC-a, Hrvatska Markovskog i East Rodeo, dok dragi nam susjedi Slovenci Coma Stereo.

    Bend je osnovan kao četverac u Mariboru prije 5 godina i dosad iza sebe ima jedan LP i jedan EP kojima su skrenuli pažnju na sebe i otvarali koncerte bendovima poput kanadskih Thee Silver Mt. Zion. Nedavno je izašao njihov novi album koji je dobio ime “Transgalaktika“.

    Ne znam kako je album zamišljen, ali po samom naslovu može se zaključiti da je to jedno eksperimentalno putovanje nepoznatim nebeskim prostranstvima u traženju idealnog ambijentalno-elektronskog zvuka kojim bi se privukli svemirci da ih konačno upoznamo, a ne samo putem različitih fotomontaža iz nekih selendri diljem svijeta, prvenstveno Amerike, gdje ne vjerujem da postoji itko tko ih nije barem jednom vidio.

    I same glazbene teme, koje su većinom instrumentalnog karaktera, tako zvuče, vrlo spaljeno, ponegdje agresivno, ponegdje previše ‘mliječno’ zbog čega je album podosta neuravnotežen. Najbolji trenuci dolaze kada se bend poigrava s post-rock postulatima uz dozu kreativnog ludila, dok su slabiji ondje gdje se bend suzdržava i pokušava napraviti nešto mirniju meditativniju skladbu.

    Muziku podržava

    Već “La resistance” započinje vrlo razigrano, kao neko prastaro računalo s kojim su se Kraftwerkovci poigrali na svoj osebujan način, ali nakon zanimljivog uvoda, pjesma ubrzo upadne u jednu rupu bez dna iz koje se teško izvlači. Neprestano ponavljanje motiva s različitim dodatnim umjetnim zvukovima prelazi u dosadu već za minutu-dvije, koju ne izdiže niti vokal koji zvuči kao da su ga proboli laserskim pištoljem (ili mačem, ako govorimo o ‘zvjezdanim ratovima’).

    Iskra” je ono što Coma Stereu ide najbolje, nabrijane rockačine sa space prizvucima koje bi se idealno uklopile u neke igrice vožnje auta, “Android Transmissions” ponovno spušta tempo na meditaciju i lebdenje svemirom s otkrivanjem crne rupe u središnjici pjesme, dok sljedeća “Jasmin Starwars” (zanimljivog li naziva pjesme) ponovno malo podebljava svojim zvukom.

    Do kraja se još nalaze nešto mirnije, ali nimalo manje upečatljive i eksperimentalnije “Sevastopol“, “Sea Of Tranquility“, “Transgalaktika” i “Her Daddy Didn’t Love Her, But The Acid Did” koja ima jedan od najboljih i najluđih naslova koje sam čuo u posljednje vrijeme. Na tim pjesmama se osjeća utjecaj The Flaming Lipsa (posebno s njihovim posljednjim uratkom “Christmas On Mars”) na jedan uvrnuti ambijentalno-eksperimentalan način iskombiniran s Kraftwerkom, a to najbolje dolazi do izražaja u posljednjoj skladbi.

    Budući na nemaju preveliku količinu mora, Slovenci pokazuju da imaju ogromnu dozu imaginacije što su dokazali i Coma Stereo sa svojim viđenjem nebeskih prostranstava u vidu albuma “Transgalaktika”.

    Njihov eksperimentalan dodir je većinom zanimljiv, ali nekako mi se čini da im više odgovaraju nabrijane teme nego psihodelično-ambijentalno-meditativne pa je prava šteta što nema više žešćih pjesama poput “Iskre” jer bi tada svakako mogli stati uz rang našem East Rodeu. Ovako, ipak su korak iza spomenutih, ali i dalje dostojni stajati rame uz rame svim nabrojanim elektroničarima s ‘naših’ prostora.

    Muziku podržava