Pusti mozak na pašu i uživaj

    1720

    The Kooks

    Junk of the Heart

    Datum izdanja: 12.09.2011.

    Izdavač: Virgin / Dallas Records

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Junk of the Heart (Happy)
    2. How’d You Like That
    3. Rosie
    4. Taking Pictures of You
    5. Fuck The World Off
    6. Time Above The Earth
    7. Runaway
    8. Is It Me
    9. Killing Me
    10. Petulia
    11. Eskimo Kiss
    12. Mr. Nice Guy

    Britanci k’o Britanci, oduvijek su njegovali jedan melodičan pop rock zvuk kao vlastiti, još od The Beatlesa naovamo, britpop oduvijek je bio jaka karika. Vremena su se mijenjala, bendovi također, ali britpop je oduvijek s nama.

    Različite faze britanske glazbe donosile su mnoge bendove koji su generirali jedan ljepuškasti, fino dorađeni zvuk koji je bio spreman zaludjeti mase što se najviše osjetilo u devedesetima kada su bendovi poput Oasisa i Blura zavladali otočkim stadionima bolje nego njihovi tadašnji nogometaši.Novi milenij, nove fore unutar iste žanrovske odrednice, ali feeling je jednak, pozitivne vibracije, ne odveć komplicirane pjesme i melodija u prvom planu. The Kooks su gitare gotovo maksimalno stišali u odnosu na svoje prethodnike od prije nekoliko dekada, te zavladali eterom i publikom.U čemu je fora s The Kooks, mogli bi se mnogi pitati jer ima toliko boljih, originalnijih i zanimljivijih bendova u današnjem svijetu, ali malo koji od njih tako opuštajućim tonovima izbacuje uspješne singlice i pjesme.

    Mogli bismo reći da se i na trećem albumu “Junk of the Heart” The Kooks previše ne udaljavaju od štiva s kojim su nas upoznali još na uspješnom prvijencu “Inside In/Inside Out“. Sve je izbalansirano jednostavnim mirnim gotovo akustičnim trenucima povremeno pomiješanim s nešto bržim mid tempo pjesmama – idealna kombinacija za vrlo solidan pop album.

    Muziku podržava

    Za razliku od bendova poput The Feeling koji zvuče dječje u svojim nastojanjima da pruže solidnu pop ploču, The Kooks uspijevaju pružiti potrebnu emociju u vlastitom rukopisu koja djelomično podsjeća na Coldplay, ali i britpop heroje iz prošlosti, te ju obogaćuju ponegdje kreativnim, a ponegdje stereotipnim aranžmanskim trikovima. Sve u svemu, vrlo dobro im ide.

    Neke pjesme su se već dokazale, poput uvodne zaigrane “Junk of the Heart (Happy)” i gotovo mandodiaovske “Is It Me“, a ima barem još pet-šest pjesama koje bi ih mogle slijediti. U prvu ruku tu bih izdvojio “Eskimo Kiss” u kojoj najbolje balansiraju između The Beatlesa, The Libertinesa i Ocean Colour Scene s izrazitom pop crtom, te “Rosie” koja je pravi pop biser gromoglasnog refrena spremnog za grupno pjevanje na koncertu.

    Prelistavajući pjesme s “Junk of the Heart”, jasno je da su The Kooks dobili sigurnost skladanja opuštajućih pjesama koje ćete neprimjetno slušati u zaleđu dok radite neke bitnije stvari, a da vas pri tome ništa ne zasmeta što slušate. Ima tu nekoliko pjesama koje ćete i nesvjesno početi pjevušiti i zviždati što je dokaz da su The Kooks ponovno uspjeli u svom naumu, a to je poštena pop ploča.

    Muziku podržava