Sam Moore
Overnight Sensational
Datum izdanja: 01.09.2006.
Izdavač: Rhino / Dancing Bear
Žanr: R&B
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Već neko vrijeme kad čujem da netko radi ‘come-back album’ uhvati me blaga jeza i bojazan na što će to ispasti. Na žalost, novi album Sam Moore potvrđuje moje paranoje i bojazni. Sam Moore ima 71 godinu a njegov glas dan danas još uvijek nosi istu količinu energije i snage koju je imao u vrijeme svog vrhunca šezdesetih, ali to nije dovoljno za jedan kvalitetan i solidan album.
A opet, što reći za nekoga koga se čekalo trideset i pet godina na izdavanje solo albuma (koji to ipak nije)?
Jednom davno, preciznije šezdesetih godina prošlog stoljeća Sam Moore (uz Davida “Dave” Pratera) je bio član populanog R&B dueta Sam & Dave poznatih kako po kvalitetnim pjesmama (“Soul Man” i “Hold On! I’m Comin”) tako i po energičnim nastupima i sveukupnoj kvaliteti zvuka.
Nažalost njihova suradnja je potrajala sam par godina i 1970.-e godine krenuli su svaki svojim putem. Davea Pratera je put odveo u svijet droge (s kojom su doduše imala problema obojica) i dilanja da bi na kraju skončao u prometnoj nesreći 1988.-e, dok se Sam Moore godinama potucao po rubovima glazbenog svijeta i tek povremeno snimao nešto vrijedno slušanja.
Već sam prije spomenuo da ovo nije njegov prvi solo album u zadnjih trideset i pet godina. Ispravak, nije prvi. 1972. Moore je snimio album “Plenty Good Lovin” koji je tek 2002. vidio svjetlo dana i pokupio jako dobre kritike. Možda zbog toga, i zbog mogućnosti dodatne zarade stvoren je i ovaj album.
Bilo bi u najmanju ruku nepravedno reći za “Overnight Sensational” da je solo album. Naime, na albumu se u ulozi gostiju nalazi veliki broj renomiranih pjevača: Eric Clapton, Jon Bon Jovi, Nikka Costa, Bruce Springsteen, Zucchero, Mariah Carey i drugi.
Nadalje, moramo spomenuti i da se na ovome albumu nalazi jedna od posljednjih izvedbi danas pokojnog pjevača i autora Billya Prestona u njegovoj vječnoj “You Are So Beautiful“. I nažalost koliko god dobra ova verzija bila, nije ni približno dobra koliko najpoznatija i najbolja izvedba Joe Cockera, ali to je još samo potvrda da ovaj album ima najbolju namjeru ponuditi najbolje od svega ali jednostavno nema snage i objektivne mogućnosti to i dostaviti slušateljstvu.
Dakle, na jednom albumu imamo jedan od najboljih R&B vokala svih vremena, imamo goste na albumu koji se samo mogu poželjeti, vrhunske studijske glazbenike a za rezultat jedan sasvim osrednji album.
Počet ćemo od odabira pjesama. Uzmimo za primjer “Blame It On The Rain“. Ukoliko ste ikada poželjeli slušati R&B pjevača kako izvodi pjesme koje su proslavile Milli Vanili ovo je vaš sretan dan. Ostatak albuma je isto tako mlak i iako se pojedinačnu tu nalaze i biseri (“Don’t Play That Song” i “You Are So Beautiful”) oni se samo gube i utapaju u prosječnosti ostatka.
Nadalje, gostujući pjevači na trenutke djeluju nezaintersirano, kao da im se gostovanje na ovom albumu ‘dogodilo’ (Mariah Carey) dok se drugi trude toliko da skoro i zasjenjuju glavnu zvijezdu, kao što je naprimjer slučaj sa Stingom. Sve u svemu formula ‘staro + novo’ u ovom obliku djeluje neuvjerljivo.
Sam Moore je veliki pjevač i uopće je žalosno što su mu možda najproduktivnije godine života koje je mogao imati ostale izgubljene u paklu droge, alkohola i sveopćeg rasula u kojem se nalazio sedamdesetih i osamdesetih, ali ukoliko je ovo najbolje što može ponuditi nakon trideset i pet godina bolje da je sačekao još pet pa da je svijetu dao nešto što vrijedi njegovog imena.