Punim plućima na sam vrh

“Dog Days Are Over” uvodna je pjesma ovog albuma. Iako u trenucima stvaranja autori to nisu mogli znati, pjesma u sebi krije skrivenu poruku.

Dani mukotrpnog vježbanja, sviranja po raznim prčijama, vješta
izbjegavanja čaša i stolaca upućenih od strane publike ka pozornici za Florence Welch i njenu prateću instrumentalnu skupinu su gotovi.

Oni su ekspresno, iako neočekivano, postali zvijezde; ne
instant-zvijezde sa samo jednim hitom, već nekoliko njih. Zapravo, može
se reći da je druga polovica protekle godine pripadala njima, odnosno
njoj – Florence Welch.

A počelo je kao iz snova. Nakon što se izrazito vokalno talentirana Florence okušala u nekim bendovima te shvatila kako ili oni nisu dobri za nju ili ona nije dobra za njih, odlučila je nastupati samostalno. Ta mlada 24-godišnjakinja iz Londona, kojoj su glavni glazbeni uzori Björk i PJ Harvey, odlučila je oko sebe okupiti grupu izvrsnih instrumentalista nazvanih The Machine i pokušati, poput svojih uzora, pomaknuti granice žanra u kojem djeluje, kao i glazbe uopće.

U žanru je definitivno uspjela (za koji sama tvrdi da je indie-pop inspiriran soulom), a koliki će njen utjecaj biti na glazbu općenito, to će pokazati vrijeme. Talent i glas nesumnjivo ima, i hitova na pretek, iako je iza nje tek jedan jedini album.

Iako najavni singl “Kiss With a Fist” i nije polučio neki uspjeh, s pravim old shool rock-ritmom i provokativnim tekstom, album “Lungs” je ipak odmah nakon objavljivanja zasjeo na drugo mjesto britanskih albuma godine, odmah nakon kralja popa Michaela Jacksona, te je tom sekundarnom pozicijom suvereno vladao pet tjedana. Album je nakon toga imao male oscilacije, ali nikako izvan prestižnih Top 10, da bi se u siječnju ove godine konačno dočepao i prve pozicije.

Drugi singl, već spomenuta “Dog Days Are Over”, na najbolji i najupečatljiviji način opisuje glazbu Florence and The Machinea, a to je raskoš raznih melodija i instrumenata, od kojih bi osim uobičajenih istakao harfu.

Singl koji je konačno napravio značajni proboj na top-listama je “Rabbit Heart (Raise It Up)“. Pjesma je doslovno zarazna, s vrlo upečatljivim refrenom. “Howl” je više nekako indie-dance stvar s laganim početkom i eksplozivnim nastavkom. Nešto smirenije tenzije donosi “Girl With One Eye” u kojoj u prvi plan još više do izražaja dolazi Florencein fenomenalni glas.

“Drumming Song” je najbolja pjesma na albumu i polako diže ritmičnu napetost, naelektrizirana je poput oluje u dolasku, da bi pred kraj melodija doslovno eksplodirala. Sličan recept su primijenili i na “Cosmic Love“, samo ne toliko učinkovito. “My Boy Builds Coffins” još je jedna od boljih na albumu, iako je u ritmu nešto sporija od ostalih, ali savršen omjer napetosti i ležernosti u ritmu. Album zatvara hitoidna “You’ve Got The Love“, koja je kao singl za sada polučila najbolji uspjeh.

Nadam se da na tome neće stati, jer talentirana Florence je svojim plućima tek duboko udahnula tako da je cijela karijera tek pred njom, a ako se po jutru dan poznaje, bit će to i više nego kvalitetna glazbena budućnost.