Psihodelična nevinašca braće Carney

    1261

    Pontiak

    Innocence

    Datum izdanja: 28.01.2014.

    Izdavač: Thrill Jockey

    Žanr: Psychedelic, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Innocence
    2. Lack Lustre Rush
    3. Ghosts
    4. It’s The Greatest
    5. Noble Heads
    6. Wildfires
    7. Surrounded By Diamonds
    8. Beings Of The Rarest
    9. Shining
    10. Darkness Is Coming
    11. We’ve Got It Wrong

    Psihodelični trojac Pontiak iz Virginije početkom godine izdao je svoje deseto izdanje imena “Innocence” kojim su se još jednom iskazali kao vrsni bend koji je spreman pružiti odličan materijal.

    Tko bi rekao da će braća Carney u svojim tridesetima imati već deset zajedničkih izdanja i pri tome iznova oduševljavati svojom glazbom. Neki (čitaj svi komercijalni bendovi jer im treba po pet godina da slože novi album) bi mogli reći da je nemoguće izdavati na godišnjoj bazi dobre albume, ali neki to lakoćom uspijevaju.

    Innocence” je lijepo izbalansirao svoje utjecaje, tu ima rane hard rock glazbe, psihodelije u stilu Neila Younga, a sve je pod patronatom glazbe koja se sluša zadnjih desetak godina. Znači, lijepo je pomiješana ‘starina’ i ‘novina’, koja nam daje jedan psihodeličan rock album koji je spreman razvaliti vaše bubnjiće.Kao cjelina, album djeluje vrlo cjelovito, pjesme su podosta izjednačene, ali nisu pretjerano slične da bi ih se proglasilo kako bend svira cijelo vrijeme jedno te isto. Ima tu nešto bučnijih i žešćih dijelova, a isto tako i balada koje su sasvim lijepo upakirane u završni produkt poput “Darkness is Coming” koja se nalazi pred sam kraj albuma.Već naslovnom pjesmom “Innocence” koja ujedno i otvara album pokazuju da su zalutali iz nekih drugih vremena, budući da skladba djeluje poprilično hipijevski, nešto što bi se idealno uklopilo na Woodstock. Kako idemo dalje, odmah nailazimo na prvi vrhunac albuma “Lack Lustre Rush” koja podsjeća na raniju garažniju fazu The Black Lipsa.

    Za drugi vrhunac albuma proglasio bih “Wildfires“, jer se u potpunosti razlikuje od svega ostalog. Jedna klasična akustična rock balada velikog refrena na kakvu bi bili ponosni mnogi mainsteam rock bendovi kada bi ju znali napraviti.

    Muziku podržava

    Teško je govoriti o nekom većem uspjehu Pontiaka kad je potpuno jasno da je njihova svirka i dalje ograničena na klupske svirke što je zapravo i odlična stvar jer smo vidjeli mnoge bendove kako su se pogubili na velikim binama. U zamračenom klubu, vjerujem da dojam ovih, ali i starijih pjesama dobiva još jednu dimenziju više koju je teško postići na albumu.

    Sam album je napravio već dovoljno, vjerujem da bend ima spremne pjesme i za neko novo izdanje, ali bilo kako bilo, vrijedi se još jednom osvrnuti da psihodelični rock kojeg proizvode Pontiak. Nije to vrhunac žanra, ali je sasvim solidna zabava gdje se vidi odlična sinkroniziranost članova, kao da su braća…

    Muziku podržava