Prvo korak naprijed, sad pet unatrag

    2531

    Papa Roach

    Metamorphosis

    Datum izdanja: 23.03.2009.

    Izdavač: Interscope / Universal Music

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Days Of War
    2. Change Or Die
    3. Hollywood Whore
    4. I Almost Told You That I Loved You
    5. Lifeline
    6. Had Enough
    7. Live This Down
    8. March Out Of The Darkness
    9. Into The Light
    10. Carry Me
    11. Nights Of Love
    12. State Of Emergency

    Da, mislio sam da su se okrenuli prema zrelosti, ali novim albumom Papa Roach su pokazali kolika ipak znaju biti glazbena djeca. Naravno, nisu se vratili na kraj ’90-ih. kada su u stopu pratili Limp Bizkit i Linkin Park, ali u svoj novi hard-rock izričaj ubacili su toliko klišeja, toliko izlizanih stvari i toliko pokazatelja da imaju singlove, ali nemaju albume, da jednostavno ovo nije dovoljno da se upornim Amerikancima oda još jedno priznanje.

    Naziv "Metamorphosis" definitivno zavarava, jer nije došlo do nikakve metamorfoze, već do logičnog nastavka i totalnog odbacivanja ikakvog rap-metala. Sada je tu rock ikonografija, crna obleka, starke, kosturske glave i zaigrani bend na naslovnici albuma.

    Pucajući na velike stadionske melodije, uvod "Days Of War" zvuči epski i dizajuće, a nastavljaju se nizati jednostavne, ritmične, plesne "Change Or Die" i prvi singl "Hollywood Whore" (možda i najbolja stvar albuma). Osim sveprisutnih fillera, ispada da je prva polovica albuma još i zanimljiviji dio. Nekoliko Last-Resortovskih dionica na gitari, s puno manje bombastičnosti i neizostavne power balade "Had Enough" koja vrvi patetičnošću i "March Out Of The Darkness" s akustičnim početkom. Od sporijih, vrijedi jedino totalna baladica "Carry Me".

    Muziku podržava

    Melodičnije stvari su mid-tempo pop-rock, a ostalo je zvuk Papa Roacha sa zadnja dva albuma još dublje zastranio u nekakav glam-rock. Sve je puno bogatih dijelova, pamtljivih refrena i ljigavih riječi, ali ovaj bend je već previše puta ponovio same sebe, previše se trude unijeti nekakav preokret koji su u karijeri uspjeli postići dva ili tri puta.

    Bend zna odsvirati simpatičnu pjesmu, a Jacoby je tu da od nje napravi tinejdžersku temu. Možda bi neki drugi bend ovim albumom i postigao nešto, Papa Roach ne može, jer tu su već deset godina i jednostavno moraju bolje.

    Vratili su producenta Jay Baumgardnera s kojim su navukli fanove da se vraćaju na početke i da će opet svima opaliti šamarčinu nečime kao što je "Infest". Umjesto toga, u odnosu na zadnja dva albuma, nisu napravili apsolutno nikakvu promjenu (osim novog bubnjara), već čak pokazali da su svoje rock ideje davno ispucali. Šteta.

    Muziku podržava