Boards Of Canada
The Campfire Headphase
Datum izdanja: 17.10.2005.
Izdavač: Warp Records
Žanr: Elektronika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Dvojac zanimljivog imena – Boards Of Canada koji se sastoji od braće Michaela Sandisona i Marcusa Eoina Sandisona dolazi iz Škotske. Ideju za ime dobili su nakon odgledanog dokumentarnog filma producentske filmske kuće National Film Boards Of Canada. Pripadaju elektronskoj glazbenoj sceni, i za ovakavu vrstu glazbe nastali još davne 1987 godine dok su se još zvali Hell Interface.
Često ih nazivaju ‘misterioznim’ ne samo zbog malog pojavljivanja u medijima, nego i zato jer im glazba sadrži razne podsvjesne poruke, zbog čega ih neki ne žele slušati nazivajući njihovu glazbu ‘brainwashingom’. Bio to ‘brainwashing’ ili ne, njihova glazba je zanimljiva i po mnogočemu drugom netipična. 
Većina njihovih uzora nema veze s elektronskom glazbom, a kao najvažnije navode Joni Mitchell, The Incredible String Band i My Bloody Valentine. Vrlo je zanimljivo je da koriste isključivo analognu opremu. Njihova glazba je kombinacija instrumentalnih i sintetičkih zvukova. Ideje crpe odasvud pa tako koriste naoko bezvrijedne zvukove iz svakodnevnog života i prirode koje kasnije pretvaraju u zanimljive sampleove.
Kao najveću inspiraciju često navode tužne situacije u životu, što se definitvno osjeća i na ovom albumu. Tugu prikazuju smirujućom i na neki posebni način lijepom.
“The Campfire Headphase” je ime njihovog posljednjeg izdanja. Moram priznati da već dugo nisam čuo ovako ‘lagan’ album. Kao i kod većine njihovih albuma, u prvom planu je ambijentalno sanjiva melodija. Ta melodija pobuđuje ponekad ambivalentne osjećaje pa bi se moglo dogoditi da se tijekom preslušavanja osjećate tužno i sretno u istom trenutku.
Za razliku od prethodnih albuma više se koriste akustične gitare koje zvuče vrlo jednostavno, ali u nijednom trenutku prejednostavno. One su ovdje više kao pomoćno sredstvo i savršeno se nadopunjuju s ostatkom pjesama.
Boards Of Canada predstavljaju dobru protutežu izvođačima komercijalne elektronske glazbe namećući se svojim talentom i kvalitetom. Iako su već i ovako dovoljno zaradili i stekli gotovo kultni status, mogli su proizvoditi ljetne plesne ‘hitiće’ i zaraditi mnogo više, ali ostali su vjerni svojoj filozofiji i to treba cijeniti.
Iako za moj ukus previše lagan i melankoličan ovaj vrlo kvalitetan album nas vodi u ona bajkovita područja za koja smo možda zaboravili da postoje i ako smo dovoljno spremni prepustiti se mogli bi doživjeti nezaboravno iskustvo.
