Prosvjećenost tamne strane

Dugo se skoro pa ništa nije čulo o arhitektima, i uz Queensryche najvažnijem bendu progresivnog metala Fates Warningu, pa su se mnogi koji ih cijene uplašili da slučajno nemaju kakav ‘suludi’ naum raspasti se.

Ispostavilo se na kraju da je diskografska pauza, koja je potrajala čak devet godina, napokon stigla do kraja svoga konca. Iako, treba reći da dobar dio benda u tom razdoblju nije mirovao, da se uglavnom bavio side projektima/bendovima (OSI, Redemption, Arch/Matheos…). Ozbiljne naznake povratka dao je krajem 2009. Ray Alder, kada je ‘prišapnuo’ da se kreće s materijalima za novi album, što se u konačnici dogodilo 2011., kada je Matheos potvrdio pisanje novih materijala i da do daljnjeg neće biti koncerata.

Da se Fates Warning definitivno vraća, potvrđeno je lanjskom turnejom, pa proljetnom objavom snimanja albuma, a u konačnici i ljetnim očitovanjem o najosnovnijim podacima. Sve je to skupa jako obradovalo fanove i značilo kraj višegodišnjeg iščekivanja nasljednika “FWX” (2004.). A i taj nasljednik, nazvan “Darkness In A Different Light“, nešto je što će ih vrlo vjerojatno poprilično obradovati.Jedanaesti studijski album Fates Warninga promovirao je novog bubnjara Bobbya Jarzombeka (Riot, Spastic Ink.), te ‘starog’ gitaristu Franka Arestija, koji je opet snimao s bendom nakon albuma “Inside Out” (1994.). Trio koji predvodi priču nije se mijenjao od 1984. (Jim Matheos), odnosno od 1987. godine (Ray Alder, Joey Vera), s time da se Jim pobrinuo i za produkciju, koja je očekivano – progresivna.

Kada se vraća bend koji bude utemeljitelj nekog subžanra i iza sebe ima toliku diskografsku pauzu, ali i iskustvo kroz deset albuma i skoro trideset godina rada, jedno od prvih pitanja koje se obično postavlja je: “S kojim bi se ranijim albumom novi mogao usporediti?“. Kod mnogih je izvođača to gotovo u pravilu lak zadatak, no u slučaju bendova tipa FW, koji kontinuirano streme ka istinskoj progresiji svog zvuka, uvijek pokušavaju biti ne samo bolji, već i drugačiji, to je vrlo nezahvalno procjenjivati. Ipak, ako bi se nešto takvo baš moralo, “Darkness In A Different Light” bi bio na tragu albuma “Parallels” (1991.) i “Inside Out” (1994.). Dakle, nešto kao modernija, melodičnija i privlačnija varijanta progresivnog metala, no isto tako, mogli bismo ga promovirati i u logičan, nešto manje kaotičan nastavak “FWX” albuma.

Uglavnom, ono što je najvažnije i što će većinu ipak najviše zanimati je to da se Fates Warning vratio s još jednim moćnim albumom garniranim s intenzivnim gitarskim kolaboracijama, nepatvorenom energijom, sumornom atmosferom i čvrstom poliritmičnošću, koji bi mogao zadovoljiti i najzahtjevnije fanove progresive. Prozračan je to album s naturalno filtriranim pjesmama koje djeluju kao eksplozija snage i strasti nakon duge šutnje, ponajviše kroz naglašenu interakciju gitare, agresije i atmosfere. Pogotovo su impresivni masivni prog-heavy riffovi i naprosto očaravajuće, goruće solaže, kojima je snažan pečat dao povratnik Frank Aresti, a raslojenost gitarskog rada kulminira teškim, grubim, kolesterolom popunjenim groove riffovima, te u dijametralno suprotnim, emocijama ispunjenim akustikama.

Alderov glas je uvijek imao dobar, ali ne i neki vrhunski raspon i zbog toga je materijal možda mrvu uskraćen na dinamičnosti, no njegove iskrene izvedbe s lijepim i dirljivim melodijama, ponajviše u mirnijim dijelovima gdje pokazuje svoju ranjiviju stranu, promoviraju ga u jednu od ključnih karika ovog albuma. Jarzombekov stil bubnjanja kontinuirano održava visoku razinu intenziteta, unosi više metala, težine i tamnijih tonova sa snažnim, uvjerljivim, reskim zvukom, što se u potpunosti uklapa u koncepciju pjesama, u kojima značajnu ulogu zauzimaju također mračni, izraženo distorzirani, impulzivni bas dijelovi, s posebno dojmljivim solističkim segmentima.

Žestoki riffični početak, samouvjereno, izražajno pjevanje, akustični mini-interludij, kombinaciju grubih riffova s impresivnim proklizavajućim heavy solom, potentnim bubnjem i progresivnom strukturom nudi sedam i pol minutni naslov “One Thousand Fires“, a “Firefly” je jedna iz reda memorabilnijih pjesama s više melodija i privlačnim, ali i nekako otužnim refrenom. Kratka akustična balada “Falling” puna je emocija, a “Lighthouse” je također baladni naslov, s dominacijom akustika u svom najvećem dijelu, te finalnim naglaskom na spore, osnažene riffove i metodičke bubnjeve i, iako melankoličnijeg okruženja, baš je ono što mu ime govori. Svjetionik – na sredini tunela.

Bubanj i bas predvode uvodni dio moćne, na momente kaotične, ali u kontinuitetu energične pjesme “I Am“, s najdinamičnijim bubnjarskim prijelazima i razigranim gitarama, a “Kneel and Obey” osornija je, teška srednjeritmična pjesma nakrcana groove riffovima, uz dodatak akustičnog interludija, hevijanerskogm sola i nešto empatičnijeg pjevanja. “O Chloroform” je možda i najmračnija, kaotična pjesma s akustičnim uvodom i elektroničkim pozadinom, puno groovea riffova i mračnim akustičnim finalom. A da se baš ne bi sve završilo bez ijednog epskog naslova, pobrinuo se “And Yet It Moves“, 14 minutna pjesma s renesansnim akustičnim početkom koji se transformira u agresivni nastavak s atakirajućim riffovima kojima kontriraju akustike, prejakim, raskalašenim bubnjanjem osnaženim duplim pedalama, izmjenama ritmova, snage, energije, agresije, profinjenosti i (skoro) svega ostaloga što jedan progresivni ep čini napetim tijekom kompletnog mu trajanja.

Sve u svemu, “Darkness In A Different Light” nedvojbeno je pokazao da ekipa iz Fates Warninga još uvijek ima snage i znanja napraviti dobar album, s kojim će ih se moći identificirati i kao individualne glazbenike i kao članove ovog benda. Koliko god da je progresivni metal uvijek težio, ili bi bar trebao, onome što mu stoji u osnovnom opisu, teško je očekivati da bendovi danas objavljuju inovativne album, no ima onih koji, ako ne baš uvijek bolji, konstantno uspijevaju biti zanimljivi. Fates Warning je jedan od tih primjera, a uz njegove, ovaj album je jako preporučljivo štivo za fanove Redemption ili Symphony X.