Prosto domaće

Na zadnjoj Brucošijadi FER-a u Pauku, s najvećim iščekivanjem sam držala oči na pozornici čekajući da na nju stupe Cinkuši. Ova šestorka me oduševljava svojom ogromnom energijom kojom isijavaju poskakivajući po pozornici, a sve to postižu svirajući narodne kajkavske pjesme koje, nažalost, jako malo mladih ljudi poznaje.

“Domesticus Vulgaris” je njihov drugi studijski album. Nakon pet godina, kada su izdali prvi album “Zeleni Kader” za Croatia Records, Cinkuši su se vratili u velikom stilu s izvanrednim novim albumom, no ovaj put na manjoj etiketi Cantus. Cinkuši su već postigli zavidnu reputaciju zahvaljujući izvrsnim live nastupima, no nekako mi se čini da se na samom studijskom uratku ta količina energije ne osjeća u toj mjeri.

Samim naslovom albuma nas pripremaju za na ono što naš čeka u sljedećih pedesetak minuta slušanja. Međutim, ne radi se samo da se domesticus opisuje isključivo podrijetla pjesama, već i sam njihov glazbenog stila. Album izvanredno otvara “Prolog” u kojem citiraju tekst Miroslava Krleže na prilično nabrijavajuću podlogu. Time su savršeno postigli uvod-zaplet-kulminacija-rasplet-završetak kompoziciju, gdje ulogu završetka i smirenja cijele radnje preuzima poznata skladba Alfija Kabilja iz mjuzikla “Jalta, Jalta” – “Neka cijeli ovaj svijet“.

Osim ovog fantastično početka i kraja, teško je izdvojiti neke posebnije stvari od ostalih, jer je postignut izvanredan balans koji se prožima čitavim albumom. Tematski se također isključivo drže klišealiziranih narodnih popevki, no pored toga su uglazbili još Krležinih stihova u pjesmi “Ciganjska“.

Ono što je nužno izdvojiti jesu aranžmani pjesama za koje su se pobrinuli sami Cinkuši. Postigli su izjednačen sklop narodnih pjesama i elemenata moderne muzike radi čega ih brojni kritičari nazivaju etno punkerima. To možda ipak jest isforsirano, no ne možemo negirati postojanje elemenata kako punka, tako i rocka, pa čak i moderne elektronike koju osjećamo u pojedinim ritmovima. Baza je ipak, dakako, etno. Osim toga, briljantna je igra instrumenata i nekolicine vokala čime se igraju u gotovo svakoj pjesmi.

Jedino na čemu zamjeram Cinkušima na ovom albumu jest upravo taj manjak energije za koju pouzdano znam da ju posjeduju na koncertima. U svakom slučaju, bit će to dobar filter dok čekamo njihovo novo pojavljivanje na pozornici. No, ukoliko ih nikada niste gledali uživo, vjerujem da će vam ovaj album biti besprijekoran. Pun pogodak!