Prosječno i krajnje nezanimljivo

Snoop Dogg započeo je karijeru kao štićenik Dr. Drea, još početkom ’90-tih, te debitirao na jednom od najvećih klasika hip-hopa uopće, Dreovom albumu “The Cronic” (1992.), te uskoro nakon toga izdaje svoj album prvijenac, fantastični “The Doggystyle” (1993.). Nažalost, do dan danas niti jedan njegov solo album nije dosegao tu razinu kvalitete, a to se nije promijenilo niti s ovim izdanjem.

Dapače, ovdje se uopće ne radi o Snoopovom novom solo albumu, već više o promo-uratku kojim pokušava gurati svoje pulene. Jedino je šteta što apsolutno niti jedan od njih nije vrijedan spomena. Album još i funkcionira dok se skupa nađe ‘stara ekipa’ kao npr. na “Real Soon” (DPGC – Daz & Kurupt, Snoop & Nate Dogg) koja podsjeća na najsvjetlije trenutke G-funk glazbe općenito te djelomično na “We West Coast” (Snoop & DPGC) koja nažalost ima nevjerojatno iritantan refren.

Valja još spomenuti i zanimljivu “Notorious DPG” (Lady Of Rage, RBX & Kurupt), žestoki posse-cut, te relativno slušljive “Shine” (Mykestro & Snoop) i “Sisters N Brothers“, laganicu u kojoj se Snoop obraća ljudima oko sebe ‘propovjedničkim’ stilom. Nažalost, ostatak albuma me je, najbolju ruku ostavio potpuno ravnodušnim, a poneke pjesme poput “Just The Way You Like It” (Snoop, Soopafly, Half Dead & 9 Inch Dix), iako prepoznatljivog G-funk zvuka, zvuči kao kakav jeftini pop pjesmuljak, a takvih pjesama na albumu ima još nekoliko.

Sve u svemu, radi se o sasvim prosječnom albumu. Istina, ima nekolicina solidnih pjesama (iako treba naglasiti da će i te teško progutati ljudi koji inače ne slušaju gangsta rap i nisu upoznati s nevjerojatnom ‘kompleksnošću’ i šarolikošću tema kojima se izvođači tog podžanra hip-hopa bave), ali one će teško opravdati nabavku cijelog albuma.

Snoop Dogg je ovim izdanjem samo još jednom potvrdio da ima bolji nos za biznis nego za samu glazbu te nam opet upakirao poluproizvod u lijepi, šareni omot. Mislim da su dosad i najveći optimisti koji su čekali legitimnog nasljednika “The Doggystyle” već odustali i pomirili se s činjenicom da ga neće biti. Anyway, navali narode! Tko voli, nek izvoli. Ja ipak neću…