Proračunati kalifornijski udar na ljestvice

    1877

    Maroon 5

    Hands All Over

    Datum izdanja: 17.09.2010.

    Izdavač: A&M Records / Universal Music

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Misery
    2. Give a Little More
    3. Stutter
    4. Don’t Know Nothing
    5. Never Gonna Leave This Bed
    6. I Can’t Lie
    7. Hands All Over
    8. How
    9. Get Back in My Life
    10. Just a Feeling
    11. Runaway
    12. Out of Goodbyes feat. Lady Antebellum
    13. Crazy Little Things Called Love” (acoustic version)

    Čim čovjek čuje onaj (mnogima) iritantni “ou yeah” (kao prvu notu albuma) na početku uvodnog hita “Misery” odmah mu postane sve jasno o novom albumu Maroon 5.

    Kalifornijski momci ovaj album nazivaju zadnjim (u najboljem slučaju predzadnjim) albumom karijere, jer ‘namjeravaju otići dok su još na vrhu, a ne dosađivati kao Stonesi’, pa nije ni čudno što su još jednom publiku zabavili tipičnim i očekivano pitkim albumom “Hands All Over“.

    Nije baš bitna činjenica, ali čudna svakako jest – album su snimali u Švicarskoj (?!), što bi bendu iz Kalifornije svakako trebalo biti, u najmanju ruku, bedasto. Ali, postoji i razlog – producent Mutt Lange, koji je složio i Def Leppard, i AC/DC, ali bome i jednu Shaniu Twain. Još jedna (podosta nebitna) zanimljivost je ta da je cover albuma totalno samostalno i spontano kreirala jedna britanska 19-godišnjakinja u svojoj spavaćoj sobi. Da, za muziku – jako nebitno…

    Spomenuti “Misery” i “Give Me A Little More” otkrivaju poznati, jednostavni i fokusirani pristup – dobre funk gitare, specifičan vokal, moderna produkcija i totalno pop aranžmani. Od očekivanih laganica tu je “Never Gonna Leave This Bed” s jako pamtljivim i ritmičnim refrenom, dok “I Can’t Lie” zvuči nekako – božićno.

    Muziku podržava

    Za kraj su ostavili gostovanje nekakvih country nečega (Lady Antebellum) na “Out of Goodbyes“, što će Europljanima i nakon ove kombinacije ostaviti vječni upitnik nad glavom povodom njihove fascinacije spomenutim žanrom. No, i pored toga, nekako mi akustična obrada Queenove “Crazy Little Thing Called Love” zvuči kao najveći fulanac.

    No, to je Maroon 5. Nikako nije pametno ovdje tražiti nekakvu dubinu (posebno u riječima o ljubavi, diranju, nesretnoj ljubavi i još malo maženja). Vokal i najistaknutiji član benda Adam Levine kaže da je na prvom albumu imao na pameti Stevie Wondera, na drugom The Police i Princea, a da je sada zbilja sve bilo privatno. Pa sad sami prosudite… Vjerojatno ipak lošije od prošlog.

    Negdje sam pročitao, i mislim da se skroz slažem – Maroon 5 je jako zabavan pop bend, ali glazbeni zaljubljenik u njima uvijek vidi preveliku pedantnost, pa čak i proračunatu bezbrižnost, pa bi nekad bilo dobro vidjeti jednu opušteniju varijantu. Možda uživo pružaju više toga.

    Muziku podržava