Propast Zapadnog Rimskog Carstva je večerašnja zabava za odrasle

Jarvis Cocker je uvijek dobro razumio što je to pop. Bombonjera privlačnog, šarenog omota i zagonetne unutrašnjosti. Ne pop kao naziv za srednostrujašku mtv-radio-friendly glazbu, već pop kao glazba koja je dio pop-kulture. Pop Andy Warhola, Monty Phytona, b-filmova i stripova. Pop The Ramonesa i Tarantina. Zabava za inteligentne ljude. Naizgled besmisleno jednostavna, no zapravo suptilno slojevita. Naizgled komična, no zapravo postavlja sva teška životna pitanja.

Za nekog tko se razumije u pop nije čudno ako se voli igrati s pop-kulturom i retro elemente unijeti u svoj iskaz, a Jarvis je oduvijek preferirao sedamdesete. Tako je njegov prvi samostalni album nazvan jednostavno “Jarvis” u stilu pjevača iz sedamdesetih koji su se odlučili osamostaliti (na pamet mi pada kao primjer rimujući “Curtis”, samostalni prvijenac Curtisa Mayfielda), a i minimalističkim, kulerskim omotom podsjeća na to razdoblje.

No, to više nije glazba za studentske tulume, nego glazba u kojoj uživate sami, kao što bi uživali u dobroj knjizi. Uostalom i Pulp su na zadnja dva albuma postali teži i mračniji.

Cocker više nije mladić, a jedan je od onih glazbenika čija glazba stari skupa s njima. Bez obzira da li je riječ o slasnoj uvodnoj “Don’t Let Him Waste Your Time“, pravocrtnom popu “Heavy Weather” ili “From Auschwitz To Ipswich” ili punk-rocku “Fat Children“, “Jarvis” se sluša pozorno i s razmišljanjem.

Melankolija i zabrinutost karakteriziraju i ovaj album, što je vidljivo i u Jarvisovom prigušenom pjevanju. Teme tekstova su uglavnom koncentrirane na dvojbe koje muče odraslog čovjeka u današnjem društvu.

Ključna pjesma albuma je “From Auschwitz To Ipswich” koja govori o dekadenciji (ova se riječ malo izlizala u zadnje vrijeme) zapadnog društva koja vodi u sudbinu Rimskog Carstva. Zapravo, propast je već ovdje i svi zajedno ne trebamo tražiti krivce dalje od ogledala – “Evil comes from I don’t know where, But if you take a look inside, maybe you’ll find something there“. To je odgovor na pitanje o uzrocima mržnje i terorizma. Zapadni ljudi su postali lijeni, plitki i dokoni i vrijeme je da se trgnemo.

Aktualna je i “Running The World“, skrivena na kraju albuma nakon tridesetak minuta tišine, koja je oštri (vulgarni) prosvjed protiv kukavičluka i ignorancije svjetskih vođa (“Cunts are still running the world“).

Cocker radi albume onako kako Tarantino snima filmove. Zabavljaju ga citati i klišeji pop-kulture, pa ako i vi imate slične afinitete možete uživati u načinu na koji je Cocker besprijekorno odradio zadatke koje je sebi postavio ili se zabavljati tražeći citate, no sve u sve u svemu, “Jarvis” je album pun savršenih pop trikova, koji se lako sluša, no album namijenjen opetovanom i pažljivom konzumiranju.