Prolazna epidemijica

Već jako dugo nisam preslušavao ovoliko nebitan album. Album koji nije katastrofa, nije ni super, niti smrdi niti miriši. Ali definitivno – najbolja riječ koja ga opisuje je – nebitan!

Bend koji se u 14 godina postojanja uopće nije promijenio i time stekao
nekakav respekt. Problem je samo što su odlučili ne mijenjati stil koji
je bio kratkotrajan, promjenjiv i polako zaboravljen. Nu-metal latinosi
Ill Nino.

Bogtepitaj koliko ljudi uopće zna da još postoje, a kamoli da redovito izdaju nostalgične albume? Oni koji ih uopće znaju sjećaju se Roadrunner prvijenca “Revolution Revolucion”, a nakon toga krenulo je tumaranje prosječnim albumima i mijenjanjem postave benda. Jednog gitarista dali su Soulflyu, a jednog uzeli Machine Headu. Neka su, jer drago mi je zbog oboje.

Je li naslov “Epidemia” i raspela na naslovnici pokušaj da se trendovski ubace u vagon suptilnog kritiziranja moderne religije? Markantni ljepotanović Cristian Machado urla svašta, najčešće opet u logičnoj kombinaciji “vičem na kitici, pjevušim na refrenu“. Oboje mu, priznajmo ide dosta dobro i nekako me čudi što barem na njegovim mogućnostima ovaj bend nije zabrazdio dublje i postigao više.

“Only the Unloved” zato se čini kao da je tako nešto već stoti put otpjevao, isto kao i “Invisible People” koja kao da je nastala 2001., a “Demi-God” okupila je svega – udaraljke i dobri riffovi, grubo pjevanje u rangu Dez Fafare i onda klasična greška u preklasičnom refrenu.

“La Epidemia” je sve iznenadila brutalnim vrištanjem i growlanjem, ali se brzo uspostavi činjenica da je to death-coreaš Frankie Palmeri iz Emmure. Za pokoju blackersku gitaru na “Eva” i riffove brutalnije nego prije (“Escape“) treba im skinuti kapu, a oni koji traže pravi metal neka budu svjesni da ipak znaju zazvučati kao metalnija verzija Linkin Parka početaka (“Forgive Me Father“).

Ono što im obilato priznajem jest da su vjerojatno jedini bend iz te generacije koji je konstantno tu i koji se drži svog stila i koji je preživio unatoč svemu. Publike će se sigurno nešto naći, pa neka uživaju i jedni i drugi.