Progresivna zvijer!

Od zadnjeg albuma, “Sonic Gastronomy Volume 1” prošlo je pet godina, od “Senorai EP” prošle su dvije i pol godine… Hvala vam Hesus Attor, više ne trebamo čekati. “Pardon” je vani!

Mogao bih malo posvojiti ime albuma jer sam naslov se čini kao odgovor na naslov recenzije “Senorai EP” gdje sam zazivao cijeli album. Istina je, period između izdanja jest veliki, ali nakon preslušavanja “Pardon” odmah to zaboravimo i počinjemo uživati u vrlo neuobičajenom spoju žestokih zvukova alternative.

U osnovi, Hesus Attor bi mogli proglasiti metal ili progresivnim ili alternativnim ili eksperimentalnim ili noise bendom, ali sve bi to bilo u drugu ruku pogrešno jer ih je vrlo teško žanrovski definirati jer spajaju sve navedeno. Naravno, ovo su samo osnovne odrednice jer iz pjesme u pjesmu upliću i mnoge druge žanrove poput meksičkog (posebno u uvodnim pjesmama) ili irskog i škotskog folka (gajde i frulice ‘zelenih pašnjaka’), funka (u nekoliko pjesama posuđuju zvuk ranih Pepersa), elektronike ili jednostavno free jazz improvizacije na čemu i leže osnove melodija.

Baš improvizacija i često mijenjanje zvuka tiše/glasnije daju dinamiku albumu kao i u ranijim izdanjima, ali ovdje je sve ipak dignuto na razinu više ponajprije zbog ubacivanja dodatnih utjecaja, pa tako na primjer možemo reći da je “Program Interrupt” nastala nakon tripa i koncerta Kraftwerka.

Album započinje naslovnom skladbom “Pardon” koja se može proglasiti toreadorskim avangardnim metalom, slijedi ju vrlo sonična “Into The Blast” koja zvuči kao The Mars Volta s prvog albuma, “Apocalipsis Alternativa” je duboko zaronjena u meksičku tradicionalnu glazbu s dozom cabareta, singl “Bezvezel” je metalska verzija Gogol Bordella, “Odreži, nareži, zareži” je posveta Satanu Panonskom, dok “Bombono Vox” zvuči kao dječja brojalica sa Super Mario melodijom i odvrnutim gitarama na najjače.

Svakim slušanjem Hesus Attora ima se osjećaj da su naši The Mars Volta, samo nedovoljno cijenjeni. Za razliku od Omarove i Cedricove družine kojoj je energija u pravilu padala iz albuma u album, Hesus Attor svakim novim izdanjem pruža bolje i zaokruženije forme kojih se stvarno nemamo razloga stiditi.

Novina je da bend češće zagrebe na naš jezik, pa bi se možda i time mogli približiti određenoj grupaciji ljudi koji ignoriraju ‘domaće strance’, ali kako god uzmemo, Hesus Attor su ponovno isposlovali albumčinu koju će teško i sami moći nadmašiti. Iskreno, isto sam mislio i sa “Sonic Gastronomy Volume 1“, a eto dobili smo ovu zvijer!